Bugarski zavod za zdravstveno osiguranje prošlog se mjeseca u izvještaju mogao pohvaliti dobrim rezultatima. Već dvije godine zaredom prihod mu znatno premašuje rashode pa je poslovno konkurentan. To je važno jer Bugarska, poput mnogih drugih zemalja u okruženju, svojem stanovništvu naplaćuje “usluge” u sustavu zdravstva, pri čemu se državno osiguranje natječe s privatnima. Manje je dobra vijest da je cjelokupni sustav, a osobito državne i lokalne bolnice, u ogromnim dugovima koje ne može otplatiti, baš kao i sustav hitne pomoći koji se često navodi kao najproblematičniji.
Još gore, prema istom izvještaju, dodatno se povećao broj građana bez zdravstvenog osiguranja. Oni sada čine uznemirujućih 19% stanovništva, ili 1,4 milijuna ljudi. Riječ je o onima koji iz različitih razloga najmanje tri mjeseca uzastopno ne uplaćuju u sustav, uglavnom zbog nezaposlenosti ili nedovoljnih primanja. Zavod doduše tvrdi kako među njima ima mnogo onih koji rade u inozemstvu, iako to ne rješava problem, jer je nejasno kako i gdje ti bugarski državljani osiguravaju svoje zdravlje. U poslovnim planovima za bugarsko zdravstvo, osiguravanje većeg broja ljudi međutim ne igra neku važniju ulogu.
Dapače, nedavno su dodatno otežani uvjeti za samozaposlene koji sami uplaćuju osnovno osiguranje. Uz to, također se pogoršao i status onih koji preko agencija rade za plaću manju od minimalne, a koji su izgubili pravo na većinu zdravstvenih usluga, s izuzetkom hitne pomoći. Općenito, sustav nastoji odgovornost za zdravstveno osiguranje prebaciti s države i poslodavca na radnika koji individualno mora platiti svoju zaštitu. Ovaj poslovni model nije loš, jer eliminacijom siromašnih Zavod ne gubi puno, već dapače iz godine u godinu povećava svoje prihode, između ostalog povećanjem naplate od onih koji su ostali.
Jedini je problem što je zdravstvo koje zarađuje a ne liječi beskorisno u očima svih osim bugarske vlade i njezinih međunarodnih savjetnika.