Iako se ne možemo oteti dojmu da se samo “kod nas” vode veliki prijepori oko povijesti 20. stoljeća dok se drugi bave važnijim stvarima, brojni primjeri širom Europe svjedoče drugačije. U Poljskoj su rasprave o recentnoj prošlosti dosegle točku usijanja u mandatu aktualne, konzervativne vlade, a posljednjih su se tjedana – posebice na historijski važne datume – “incidenti” samo nizali. Vlasti su krenule ozbiljnije razmatrati mogućnost da od Njemačke traže naknadu štete iz Drugog svjetskog rata i iako još nisu donijele konačnu odluku o tome, već neko vrijeme preko medija koji su im odani, među kojima je i državna televizija (TVP), vrše (pored očigledne antiruske) žestoku antinjemačku kampanju.
Pred godišnjicu Varšavskog ustanka, 1. augusta, u glavnom su poljskom gradu oblijepljeni plakati koji pozivaju Nijemce da plate reparacije, a cijelom su se folkloru pridružili i navijači Legije iz Varšave koji su na utakmici protiv kazahstanske Astane izvjesili golemi transparent kojim su poručili: “Tijekom Varšavskog ustanka Nijemci su ubili 160.000 ljudi. Tisuće njih bili su djeca” i pripadajućom mu ilustracijom koja prikazuje njemačkog vojnika koji drži pištolj na glavi djeteta. U sezoni kiselih krastavaca, napadi na Njemačku postali su učestali u vijestima državne televizije. U tom je tonu obilježen 1. septembar, 78. godišnjica početka Drugog svjetskog rata i napada Njemačke na Poljsku, a direktor informativnog programa TVP-a svojim je novinarima dao uputu da na svakom snimljenom materijalu koji se tiče početka rata “govore o Nijemcima, a ne o hitlerovcima ili nacistima”.
Riskantna pregovaračka pozicija
Neki su komentatori, možda naivno, istaknuli da je za PiS, stranku koja je trenutno na vlasti, u ovom trenutku dobro da pokaže kako i Nijemci Poljacima nešto duguju. Podsjetimo, vrh Europske unije već se dulje vrijeme bavio Poljskom koja od pobjede PiS-a na izborima sve češće odstupa od njenih načela i vrijednosti. Nakon niza kontroverznih poteza poput najave zaoštravanja zakona o abortusu, velikih ekoloških skandala, čistke u javnim medijima i naposljetku, pokušaja preuzimanja kontrole nad čitavim pravosudnim sustavom koji je rezultirao ogromnim višednevnim prosvjedima, ljetos je Europska komisija Poljskoj zaprijetila sankcijama. Poljska je imala mjesec dana da na to odgovori, a posljednjeg je dana roka odbacila njene kritike. Nakon toga, reagirala je i dotad veoma suzdržana njemačka kancelarka Angela Merkel: “Koliko god želim dobre odnose s Poljskom, ne možemo jednostavno držati jezik za zubima i ništa ne reći radi mira”. Govoreći na konferenciji za novinare u Berlinu, Merkel je naglasila da je vladavina prava “osnova za suradnju u okviru EU”.
Uz činjenicu da je Poljska i dalje ekonomski ovisna o njemačkoj ekonomiji i novcu iz EU fondova (prema DW: “Poljska je najveći neto primatelj europskog novca, a Njemačka ima najveći neto doprinos. Njemačka plaća oko 4 milijarde od ukupno 14 milijardi [toliko godišnje Poljska dobije] – i to je činila godinama”), situaciju će joj sve više otežavati i sada već izvjesni rascjep unutar Višegradske skupine. Čini se da Češka i Slovačka nemaju namjeru dalje prkositi Njemačkoj. Slovačka se obvezala prihvatiti dio – zasad simboličan broj – imigranata iz grčkih i talijanskih prihvatnih centara i sve se jasnije opredjeljuje za približavanje “europskoj jezgri” – Njemačkoj i Francuskoj. S obzirom na sve veću izolaciju, upitno je kakvu korist Poljska može izvući iz ove hazarderske vanjske politike frontalnog sukobljavanja s najjačom zemljom Europske unije.