Mora li struja poskupiti?

Foto: HORTE / Model tržišta
Foto: HORTE / Model tržišta

U Hrvatskoj poskupljuje struja, na način da će poskupiti naknade za obnovljive izvore energije (OIE) sa sadašnjih 3,5 lipa po kilovatsatu na 10,5 lipa po kWh i to od početka rujna. No, zbog smanjenja PDV-a s 25 posto na 13 posto koje je na snazi od početka tekuće godine, računi za struju kućanstvima navodno će se promijeniti minimalno. Struja će naime biti skuplja, ali će PDV neutralizirati poskupljenje. HDZ, koji je trenutno na vlasti, najavljuje da će “račun za struju kućanstvima narasti prosječno za 20 kuna mjesečno”, no to, čini se, nije točno. Ovo će možda vrijediti za kontinentalnu Hrvatsku gdje dominira grijanje na plin, no u suncem okupanoj Dalmaciji, kućanstva se u pravilu griju na struju. Prema izračunu MOST-a, stranke iz oporbe, takvim će kućanstvima računi porasti oko stotinu kuna.

Kao što smo već istaknuli, ne poskupljuje kilovat same struje, već “naknada za OIE s 3,5 lipa po kilovatsatu na 10,5 lipa po kWh”. Udio OIE u ukupnoj opskrbi strujom u Hrvatskoj iznosi otprilike 10 do 15 posto (informacije variraju), no na računima za struju ne vidi se točna jednadžba, stoga građani ne mogu znati točno koji je dio potrošene struje došao iz OIE, a koji iz tradicionalnih karbonskih izvora. Naknada za OIE se trenutno obračunava na kompletnu potrošnju struje, a ne samo za stvarni udio potrošnje struje koliko dolazi iz OIE. Drugim riječima, iako samo 15 posto energije dolazi iz OIE, naknada se naplaćuje za cjelokupnu proizvodnju struje. Ponovno se postavlja pitanje zašto.

Da je postojećim modelom malotko zadovoljan osim vjerojatno HEP-a, vidi se i iz izjava članova Udruge obnovljivih izvora energije koji su početkom ove godine predlagali model “u kojem bi na računu umjesto postojeće Naknade za OIE jasno stajalo kolika je cijena struje iz OIE po kWh, kao što se jasno vidi koja je cijena struje na tržištu, ovisno o odabranom modelu i tarifi. To je model kojeg podržavaju i proizvođači OIE kao i operateri na tržištu”. Radi se o pristupu koji bi mogao – bolje nego postojeći – omogućiti daljnji razvoj OIE širom RH na transparentan način. Pritom je potrebno istaknuti da se radi o minimalnoj promjeni modela koja ne zahtijeva političko repozicioniranje, niti ugrožava postojeću strukturu tržišta energijom. Ugrožava međutim, prihode koje ostvaruje HEP i netransparentne ugovore privatnih investitora u OIE.

Odbiti socijalni kompromis

Da se radi o problemu izazvanim na razini EU vidi se i iz izrazito sličnog primjera Bugarske. Tamo je naime povećanje cijena struje, tobože zbog poticanja OIE, toliko naraslo da su se građani pobunili protiv obnovljivaca. Slična se pitanja o tome da li nam je uopće potrebna zelena energija počinju javljati i u Hrvatskoj. I dakako, iz perspektive krupnih igrača koji društvene odnose promatraju kao rast i pad cijena na globalnim tržištima može se tako činiti. “Priču” o klimatskim promjenama i promjeni temelja ekonomije kako bi se zaustavilo uništavanje planeta, domaći poduzetnici gladni profita vide kao nepotrebne namete iz dalekog Bruxellesa.

No, pitanja koja zahtijevaju suvisle političke odgovore leže potpuno van medijskog mainstreama zahvaljujući tome što javnost nije dovoljno kvalitetno informirana da ih postavi. Takva pitanja trebala bi poći od toga je li uopće nužno da država i dalje subvencionira poduzetničke investicije u OIE, s obzirom na to da je ova grana industrije postala komercijalno isplativa. Štoviše, solarna energija postala je konkurentna na cijeloj planeti, a u nekim dijelovima svijeta jeftinija od nafte. Što građani ovime točno dobivaju osim struje koja je sve skuplja, umjesto sve jeftinija? HEP, dakle, kupuje struju od proizvođača-poduzetnika koji projekte provode zahvaljujući kreditima s najskupljim kamatama u Europi, i uz pomoć obilnih državnih subvencija – koje smo upravo dodatno povećali – te zahvaljujući reguliranoj cijeni OIE povećava teret građanima kako ni oni ni njihovi subvencionirani dobavljači ne bi izgubili dobit. Stoga kad se kaže da je ovo poskupljenje struje čista pljačka preko leđa građana, to nije emotivna izjava već činjenica.

Socijalni kompromis koji predlaže hrvatska vlada jeste jedino rješenje ako se cjelokupni model razvoja neovisnosti energetike u državi ne dovodi u pitanje i ako se javnost drži u neznanju po ovom pitanju. No, radi se o kompromisu kojeg bi građani trebali odbiti. Subvencije na OIE trebale bi se u najvećoj mjeri isplaćivati građanima za ugradnju solarnih kolektora na krovove, a posebno bi se to trebalo činiti u Istri, Dalmaciji i na otocima. HEP i dalje mora kupovati struju iz OIE, ali u ovom slučaju od građana, kojima bi ovo umjesto poskupljenja računa izazvalo svakako radikalno pojeftinjenje struje. U konačnici, nije li vrijeme da OIE prepustimo tržištu? Da parafraziramo jednog domaćeg, protržišnog komentatora: poduzetnici, ako ne možete opstati za tržištu, onda tamo ne zaslužujete niti biti. Ili stvari u konačnici ipak nisu baš tako jednostavne?