Rat protiv škije

Foto: AFP / Dimitar Dilkoff
Foto: AFP / Dimitar Dilkoff

Krijumčari sirovog duhana potencijalno su među duhovitijim i domišljatijim kriminalcima s kojima se Europska unija uhvatila u koštac. Prema podacima graničnih službi, duhan se preko granice prenosi lažno prijavljen kao npr. kokosova vlakna, putne torbe i druge kreativne dosjetke. U Španjolskoj je pronađen ispod pošiljke invalidskih kolica, a u grčku luku Pirej 23 milijuna cigareta stiglo je iz Vijetnama skriveno u sjedalicama od ratana. EU se za šverc ove robe zainteresirala nakon što se pokazalo da je ilegalni duhan jedan od izvora prihoda terorizma. Tako je navodno najpoznatiji terorist u saharskoj regiji stekao nadimak “G. Marlboro” jer izvor njegovih prihoda leži u duhanskoj gospodarskoj grani.

Od kad se prošle godine Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) počeo sistematično baviti rutama i načinima šverca kao i putevima novca, došli su do zanimljivih podataka koji su ih ostavili pomalo zbunjenima. Kako sami kažu “slika još nije potpuna, a razlozi ovako velikog povećanja šverca duhanima nisu jasni” odnosno još im nisu jasni svi uzroci i posljedice koji su doveli do izrazito raširene pojave konzumacije “refužo” (rinfuza) duhana pribavljenog neregularnim putevima. Većini je vjerojatno jasno da je konzumacija duhana pribavljenog neregularnim kanalima usko povezana sa jedne strane s niskim životnim standardom, odnosno siromaštvom, a s druge strane s ekonomskom krizom. Simptomatično je i da je potrošnja škije (rezani duhan u rinfuzi koji se pribavlja neformalnim kanalima) najveća u najsiromašnijim i krizom najpogođenijim zemljama, a to su Crna Gora, Srbija, BiH, Poljska, Hrvatska, Slovačka, Albanija, Kosovo, Rumunjska, Bugarska, Grčka i Španjolska.

Duhan kao problem porezne politike?

Na razini Europe, u 2015. godini, više od 48 posto ukupno konzumiranog rezanog duhana činila je škija. Najviše se konzumira u istočnoj i jugoistočnoj Europi. Škija je, prema mišljenju službenih instanci, odgovorna za milijune eura izgubljenih u neplaćenim akcizama i porezima. U nabrojenim balkanskim zemaljama gdje se duhan tradicionalno uzgaja, čak 50 posto ukupnog konzumiranog duhana odlazi na škiju. U Hrvatskoj navodno čak 84,9 posto ukupno konzumiranog duhana čini škija, a država na tome “izgubi” 88,9 milijuna eura godišnje. EU računa da se radi šverca duhana na porezima godišnje izgubi milijardu eura.

Dok OLAF pokušava spoznati uzroke i posljedice nečega sasvim očitoga, EU se troši u raspravama kako da oporezuje škiju i kako da stane na kraj švercu duhana. Najviše ih pritom ne mori ta “nejasna slika” popularnosti škije, već kako organizirati rat protiv nje: autsorsati ga nezavisnim podugovaračima ili bi duhanska industrija trebala biti ta koja će sprječavati rat. Ili možda država treba voditi te akcije, ili kombinacija raznih aktera, smatraju najdiplomatskiji raspoloženi. Čini se da će te akcije imati istu neučinkovitu i besmislenu formu kao i one protiv krijumčara ljudima, drogama i ostalo…

Zlo sive ekonomije?

Pitanje koje se ne postavlja je da li je uopće moguće spriječiti nedopušteni oblik konzumacije duhana u zemljama gdje se on tradicionalno uzgaja? Jednostranom zabranom, zanemaruje se kulturološki aspekt radi čega je ovako postavljena bitka unaprijed izgubljena. I još važnije, ovaj rat treba promatrati kao antisocijalnu mjeru. Naime, povećanje akciza i davanja na duhan očito na ovim prostorima nije smanjilo ukupnu potrošnju duhana nego ju je samo preselilo iz regulirane ekonomije u nereguliranu. Plan da se budžetske rupe nastale mjerama štednje popune na ovaj način, čini se ne uspijeva baš najbolje. Nije ni čudno, duhan ima važnu psihološku komponentu kod ljudi i mnogi ga koriste “za smirenje” stoga je logičnije da će se ljudi više potruditi doći do jeftinijeg duhana kojeg si mogu priuštiti nego prestati pušiti.

Također postoji ovdje još jedan element. Za financiranje terorizma putem šverca duhana ne treba optuživati pušače već državu koja proračun popunjava pogrešnim politikama. Što se argumenta zdravlja u “ratu protiv pušenja” tiče, da se pušenje zaista tretira kao zdravstveni problem, kampanje protiv svodile bi se na više toga od zastrašujućih slika na cigaretama, poskupljenja njihove cijene i preračunavanja broja cigareta u izgubljene poreze.