Europske pruge Balkana

Foto: AFP / Marco Bertorello
Foto: AFP / Marco Bertorello

Šefovi šest zemalja “Zapadnog Balkana” (Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo, Makedonija, Srbija) sastali su se 12. juna s političarima iz zemalja članica Europske unije (Austrija, Francuska, Hrvatska, Italija, Slovenija, Velika Britanija) te s predstavnicima međunarodnih financijskih institucija i delegatima EU na Samitu u Trstu u sklopu Berlinskog procesa (diplomatska inicijativa za proširenje EU).

“Integriranje Zapadnog Balkana u EU je strateška investicija u mir, demokraciju, prosperitet, sigurnost i stabilnost Europe kao cjeline”, glasi jedan od zaključaka Samita. Za razliku od sličnih prilika, deklaracije Balkanskog procesa iz samita u samit postaju sadržajno sve konkretnije. Iz njih se može vidjeti kojim strategijama EU planira stabilizirati kontinent i povesti ga putem trajnog mira i sigurnosti.

Jedan od fokusa samita bilo je “prevazilaženje malih internih razlika” i “osiguravanje od stranog uplitanja”. EU stoga potiče balkanske zemlje da u svojim retorikama izostave nacionalističke govore te umjesto toga promoviraju dobrosusjedske odnose. Promjenu retorike trebala bi olakšati produbljena kooperacija među zemljama te uspostava regionalnih institucija i mehanizama ali i procesa poput Brdo – Brijuni, Jadransko-Jonska inicijativa, osnivanih s ciljem jačanja regionalne suradnje.

Agenda povezanosti

Prioritet na ovom samitu dobila je jedna od okosnica europske strategije za priključivanje balkanskih zemalja EU: agenda povezanosti koja se primarno odnosi na energetsko, transportno i infrastrukturno povezivanje. Ona se sastoji od triju strateških ciljeva umrežavanja u Trans-europsku transportno energetsku mrežu (TEN-T), Zapadnobalkanski Investicijski okvir (WBIF) i Instrument za povezivanje Europe (CEF, fond za ulaganja u telekomunikacijske, transportne i infrastrukturne projekte). U sklopu te agende planira se potrošiti 500 milijuna eura na 7 investicijskih projekata na Balkanu. Dakako, kao i obično radi se o modelu javnog suzaduživanja, što znači da EIB i EBRD daju državama kredite, tako da zapravo građani sami plaćaju svaki milimetar svake pruge, ceste, položenog optičkog kabela itd…

Kao pokazni projekt ovog samita istaknuta je inicijativa za izgradnju željezničke pruge između glavnih gradova Makedonije i Bugarske koji do sad, usprkos tome što ih razdvaja tek 200 kilometara zračne linije, nisu imali zajedničku prugu (Bugarska je bila ovisna o Sovjetskom savezu s kojim je Jugoslavija raskinula sve veze 1948. godine). Ovaj projekt najveći je pojedinačni i trebao bi koštati 152 milijuna eura, od čega EU osigurava 70 milijuna (kreditima).

Ukupno je zamišljeno 20 projekata teških 1,4 milijarde eura. U sklopu CEF-a koji se sada prvi put aktivira na Balkanu dodijelit će se bespovratna sredstva u iznosu od 11,4 milijuna eura. Dio sredstava trebao bi biti uložen u Regionalno balkansko tržište električnom energijom koje će se razvijati u sklopu Inicijative za plinsko povezivanje Srednje i Jugoistočne Europe.

Utabane staze

Od drugih tema raspravljalo se o regionalnoj strategiji za održivu hidroenergiju, zatim ekonomskoj “integraciji i razvoju” (izgradnja zajedničkog tržišta u okviru CEFTA-e i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju), a sve pod krovnim EU načelom “slobodnog” protoka ljudi, roba i kapitala. Dakako, kako bi se ljudi u EU što “slobodnije” kretali i što “sigurnije” osjećali, zemlje Zapadnog Balkana obvezale su se slijediti europske politike zaustavljanja “ilegalnih” migracija razmjenjivati sa Zapadnom Europom mlade mozgove, pogotovo one znanstvene, i dakako boriti se protiv terorizma.

Na što su se sve točno u Trstu obvezale zemlje Zapadnog Balkana i kakve će to imati posljedice po njihova društva razmotavati ćemo detaljnije u narednim periodima.