društvo
Albanija Bugarska
vijest

“Velika Bugarska” u izbjeglištvu

Foto: AFP / Gent Shkullaku / Selo Trebisht na istoku Albanije

Gotovo da nema nesreće za koju europski političari – istočni i zapadni – nisu tijekom zadnjih nekoliko godina optužili sirijske izbjeglice. U svojim rasističkim bulažnjenjima, poljski predsjednik Andrzej Duda je npr. upozorio kako izbjeglice u Europu donose bolesti. Nikakvih pokazatelja epidemija povezanih s migracijama nije bilo, a izbjeglice ionako nisu prolazile ni blizu Poljske. Mađarski premijer Viktor Orbán je pak državnim novcima platio plakate diljem zemlje na kojima se tvrdilo da su izbjeglice izvele terorističke napade na Pariz, iako se već tad znalo da su svi počinitelji rođeni u Europi. Na kraju, gotovo da nema zemlje u kojoj se ne tvrdi da izbjeglice snižavaju cijenu rada, iako ona ovisi o organiziranosti radničke klase, a ne porijeklu i vjerskom opredjeljenju pojedinih njenih pripadnika.

Svim ovim optužbama u Bugarskoj se nedavno pridružila i ona da izbjeglice kradu bugarsku zemlju – i to u Srbiji. Bugarska desnica je bijesno reagirala na vijest da su predstavnici općine Bosilegrad na krajnjem jugoistoku Srbije i srpsko Ministarstvo unutrašnjih poslova održali tehnički sastanak o smještaju izbjeglica u objektima na području te općine. Bosilegrad je općina u kojoj većinu čine etnički Bugari i pripada onom što se u velikobugarskom imaginariju naziva “zapadnim bugarskim pokrajinama” koje je ta zemlja morala prepustiti Srbiji nakon što se u Prvom svjetskom ratu našla na krivoj strani. U pomračenim umovima ekstremnih desničara, cijela stvar je jedna velika srpsko-muslimanska zavjera da se u Bosilegradu nasele Arapi i tako trajno oduzme sveta bugarska zemlja.

No izgleda da ipak nije sve izgubljeno za fantaziste Velike Bugarske. Ta zemlja možda službeno jest jedna od onih koje najbrže gube stanovništvo u novijoj demografskoj povijesti kontinenta, ali to ne znači da se ne mogu naći i novi Bugari u još zapadnijim “bugarskim pokrajinama”. U malom selu Trebištu na istoku Albanije došlo je do prave pomame za bugarskim pasošima. Tamošnji su se slavenofoni stanovnici ranije deklarirali kao Makedonci, ali su u međuvremenu iskoristili interes bugarske države za pronalaženjem nove dijaspore da bi se domogli putnih isprava koje omogućavaju lakše radne migracije na Zapad. Novi Bugari tako niču na sasvim neočekivanim mjestima, ali samo kako bi se brzo pridružili svojim “sunarodnjacima” kao – paradoksalno – gastarbajteri, odnosno “ekonomski migranti”.