Plenkovićeva sudbina: nevažeći listići i ruski krediti

Foto: AFP
Foto: AFP

Okončan je i drugi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj. Pored biranja lokalne samouprave, ovi izbori su imali ponešto neposredniji utjecaj na nacionalnu razinu. Osim što su omogućili premijeru Andreju Plenkoviću jednomjesečni predah u krpanju nove većine, poslužili su i kao teren za stjecanje uloga i poluga ucjena u tom krpanju, ali i kao vježba predizborne kampanje za nacionalne izbore. Na prvu se čini da je Plenković uspio neokrznut proći kroz ove izbore, premda mu preostaje još cijeli niz riskantnih taktičkih manevriranja.

Pobjedom Andre Krstulovića Opare u Splitu, kao i simbolički važnim pobjedama nad MOST-om u Metkoviću i najjužnijim županijama, Plenković je dobio dovoljan zalog da proglasi opću pobjedu na izborima. Drugi presudan faktor u Plenkovićevu “brendiranju” sebe i stranke kao stabilizatora jest situacija u Agrokoru. Kako je zapravo riječ o politički kontroliranom stečaju, na dnevnoj bazi isplivavaju mogući okidači sloma. Osnovni cilj Vladinog upravljanja Agrokorom je svojevrsni socijalni fade out: neminovno bolno restrukturiranje koncerna treba proći bez kolapsa u vidu masovnih otkaza odjednom i sličnih nepovoljnih političkih učinaka. Ruski krediti i turistička sezona koja bi mogla osigurati kratkoročnu operativnu likvidnost, dramaturške su nade za barem ljetnu varijantu fade outa.

Smrt trgovačkog putnika?

Kao što se već neko vrijeme špekulira po kuloarima i u novinskim rubrikama koje zauzimaju visoki neimenovani izbori, HDZ-u u pokušaju ostvarivanja nešto stabilnije parlamentarne većine treba Hrvatska narodna stranka (HNS). Radi se o stranci koja svojih devet zastupnika i dugovječnost duguje isključivo političkom kukavičluku SDP-a. Premda se HNS na državnoj razini već dugi niz godina drži na oko 2%, koalicijski sporazumi sa SDP-om donosili bi im respektabilni zastupnički klub. Takav status je neminovno stranku pretvorio u trgovačkog putnika čiji je jedini ideološki resurs obrana pristojne Hrvatske i ljudskih prava.

Po toj osnovi je stranka bila i kadrovski profilirana: svi su bili jasnog ekonomskog neoliberalnog usmjerenja, samo što su jednu frakciju činili tehnokratski oportunisti, a drugu oni koji su ipak set liberalnih vrijednosti držali za nešto više od monete za potkusurivanje. I ta podjela je, barem u najvišim ešalonima, bila uglavnom i rodno obilježena. Eskalirala je u drugom krugu izbora: predsjednik stranke Ivan Vrdoljak je tvitovima i drugim kanalima nastojao suzbiti šanse vlastite kandidatkinje na izborima u Zagrebu, Anke Mrak Taritaš. Naime, njena pobjeda nad Bandićem zakomplicirala bi interesni krug: HDZ – Bandić – Vrdoljak (HNS). Tim bi se krugom prožete međusobne podrške na gradskoj i nacionalnoj razini, namirili konkretni interesi. No, čini se da je Vrdoljak slabo odigrao tu igru i da nam predstoji vrlo izgledan raspad HNS-a. Ako se to dogodi, to će biti najbolji ishod ovih izbora.

Za kraj ovog skicoznog osvrta i uoči šire analize izbora koju pripremamo za sutra, napomenimo samo da je i ove izbore presudno obilježila niska izlaznost. U slučaju Splita, ta je izlaznost podebljana i s rekordnih 10% nevažećih listića. I tu se otprilike i rješava politička sudbina Andreja Plenkovića: između nevažećih listića i ruskih kredita Agrokoru.