Država Srbija izlazi na izbore na Kosovu

Foto: AFP / Armend Nimani
Foto: AFP / Armend Nimani

“Svi se ujedinjuju sem nas”. Tim je riječima Oliver Ivanović, jedan od lidera kosovskih Srba, opisao pripreme za izbore na Kosovu 11. juna ove godine. “Svi” koji se ovdje spominju su stranke za koje glasuju Albanci. One su se uoči ovih izbora udružile u vrlo neočekivane i neobične koalicije, koje uključuju dojučerašnje žestoke neprijatelje. Bez obzira na to, nema nikakve sumnje da će sve liste i koalicije biti snažno etnički orijentirane iako to ne znači da nacionalisti s obje strane neće međusobno surađivati, kao što su to činili u prošlom sazivu parlamenta. No, kada se radi o srpskim strankama na Kosovu, situacija ima dodatni sloj kompleksnosti.

Dominantnu među njima, Srpsku listu, sami su njezini predstavnici prilikom jučerašnjeg posjeta Beogradu nazvali “glasom i licem Vlade Srbije” na Kosovu. Da je kao režimsku stranku doživljavaju i u Beogradu potvrdili su direktor Kancelarije za Kosovo Marko Đurić i ministar za rad Aleksandar Vulin koji su otvoreno zaprijetili kosovskim Srbima koji ne planiraju glasati za tu stranku da će “snositi odgovornost” jer “rade za interese Albanaca”. Među tim osobama, koje u Beogradu prozivaju za “izdaju”, nalazi se i donedavni lider Srpske liste Aleksandar Jablanović i raniji potpredsjednik Vulinove satelitske strančice.

On, pretpostavlja se, na izbore izlazi s konkurentskom strankom koja bi mogla oslabiti utjecaj Vlade Srbije na politički život u bivšoj pokrajini. Riječima beogradskih dužnosnika, više “srpskih lista” olakšava Albancima da podijele manjinske političare i tako proguraju svoju nacionalističku agendu. No, upravo je službena Srpska lista u prošlom mandatu gotovo konstantno podržavala kosovsku vladu, a izgledno je da će se to ponoviti i nakon izbora, koje će vjerojatno dobiti koalicija stranaka bivših zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK). Kada bismo političare uzimali za riječ, situacija bi nam se mogla učiniti paradoksalnom.

Naime, poslije njih bi u koaliciji trebali biti zapovjednici UÇK koji zemlju “oslobađaju od utjecaja Beograda” i predstavnici vlade Srbije koji tobože sprječavaju velikoalbansku agendu. Njihove sasvim suprotne ciljeve lako će pomiriti zajednički interes u zadržavanju etničkih podjela.