Mala globalno, velika regionalno: tako bi se ukratko mogao opisati značaj Republike Austrije, koja je vodeća ili barem među prve tri vodeće zemlje po izvozu roba i kapitala u većinu zemalja Balkana. Kako to obično biva, ekonomski utjecaj se lako prevodi u politički. Osobito je to bilo vidljivo kada je austrijski (a ne njemački, francuski ili britanski) ministar vanjskih poslova u sklopu svoje regionalne turneje dogovorio nasilno “zatvaranje balkanske rute”. Taj je ministar – inače svojevrsna zvijezda u regiji, ali i šire – u međuvremeno zaradio ozbiljno promaknuće. Radi se o Sebastianu Kurzu, svojevremeno najmlađem austrijskom ministru u povijesti koji je na dužnost stupio s jedva 27 godina, a danas, svega četiri godine kasnije, najizglednijem kandidatu za budućeg austrijskog kancelara.
Ako se u kolumnističkoj imaginaciji posljednjih mjeseci europski političari dijele na mlađahne nezavisnjake okrenute prema budućnosti (poput novog francuskog predsjednika Emmanuela Macrona) i staromodne nacionaliste zarobljene u prošlosti (poput njegove protukandidatkinje Marine Le Pen), onda valja primijetiti kako Kurz uspijeva utjeloviti obje te osobine. Za početak, on je novoizabrani predsjednik najstaromodnije austrijske stranke (ÖVP), koja svoje korijene vuče iz političkog katoličanstva i onog što se svojevremeno nazivalo austrofašizmom. Istovremeno, ovaj još uvijek mladi političar je donio više nego neobičnu odluku da na sljedeće izbore izađe kao nositelj nezavisne liste (koja će nositi njegovo ime), umjesto na čelu stranke za čijeg je vođu netom izabran.
“Vučićizacija” regije
I dok je zauzimao poziciju za juriš na kancelarsko mjesto, u parlamentu je uspio odnijeti još jednu pobjedu: uvjerljivom većinom je izglasan njegov prijedlog zakona o “integraciji”. Među bizarnijim odredbama zakona su ona o kažnjavanju prekrivanja lica u javnosti (koja se, dakako, odnosi samo na muslimanke) i regulaciji distribucije Kurana. Ne treba preskočiti ni odredbu da će tražitelji azila biti obavezni prihvatiti “volonterski rad”, a ako ga odbiju izgubit će ranije zajamčenu potporu. Između prisilnog rada i islamofobije s jedne te mutnog obećanja obnove političke scene s druge strane smjestio se dakle vjerojatni budući kancelar jedne od zapadnoeuropskih zemalja najvažnijih za regiju. A njegov uspon već je doista snažno utjecao na austrijsku političku dinamiku.
Za početak, s trona najpopularnije političke stranke je nakon dugo vremena skinuo ekstremno desničarsku Slobodarsku stranku Austrije (FPÖ) čiji provokativni lider Hans-Christian Strache sada pored Kurza izgleda kao stari potrošeni političar, umjesto antiestablišmentskog “revolucionara” kakvim se predstavljao. S druge strane, bez Strachea, Kurz teško da bi bio moguć. Novi je kancelar od njega preuzeo ne samo pozu, već i znatan dio politika, što pokazuje islamofobna demagogija, ali i namjera da se prema regiji odnosi s gotovo kolonijalnom prepotencijom. S Kurzom imamo sve šanse da dobijemo agresivnijeg kancelara koji će se intenzivnije angažirati u regiji. U kojem smjeru? Na to pitanje možda najbolje odgovara njegovo blisko prijateljstvo sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem kojeg vidi kao uzor za regiju.