Još jedan protest protiv korupcije

Foto: AFP / Vladimir Simicek
Foto: AFP / Vladimir Simicek

Više tisuća ljudi okupilo se jučer na velikim spontanim prosvjedima u glavnom slovačkom gradu Bratislavi. Ovu neočekivanu mobilizaciju pokrenuo je par srednjoškolaca navodno revoltiranih posljednjim skandalom vladajuće garniture. Naime, ispostavilo se kako je ministar unutrašnjih poslova i jedan od istaknutijih članova vladajuće stranke Smer, Robert Kaliňák, blisko poslovno i privatno povezan s kontroverznim građevinskim poduzetnikom Ladislavom Bašternákom, koji je pod istragom zbog utaje poreza. Dojam dijela javnosti kako političke veze Bašternáka štite od pravnog progona dodatno pojačava saznanje da i sam premijer Robert Fico stanuje u njegovom iznajmljenom stanu. No utjecaj čovjeka zloglasnog po raskošnim i neukusnim vilama i skupim automobilima samo je vrh sante nezadovoljstva.

Prosvjednici nisu propustili podsjetiti i na “skandal Gorila” iz 2012. godine, kada je u javnost procurila veća količina tajno snimljenih razgovora u kojima političari dogovaraju proviziju za privatizacije. Također, prosvjednici su zatražili poništenje amnestija koje je za gospodarski kriminal udijelila još vlada Vladimíra Mečiara kasnih 1990-ih. Dugi kontinuitet korupcijskih skandala, inače ni po čemu specifičan za Slovačku, više je puta bio povod za masovne prosvjede. Ovoga puta snažno ih je podržala liberalna opozicija, koja je ranije sama najviše stradala u aferi Gorila. Tako su se među prosvjednicima našli i predsjednik republike Andrej Kiska, kao i lideri glavnih opozicijskih stranaka iz liberalnog spektra. No njihovo je sudjelovanje ipak bilo slabije istaknuto, kako ne bi ugrozilo privlačnost protesta za široke mase.

Jer, bez obzira na konkretan povod, očito je kako ne samo u Slovačkoj, već i drugdje u regiji, relativno sitni prijestupi vladajućih mogu zakotrljati velika kretanja brojnih nezadovoljnih općim stanjem. To što se nezadovoljstvo najčešće izražava legalističkim argumentima, osobito zazivima borbe protiv korupcije, pokazuje skromne domete političke imaginacije na istoku Europe i trajnu dominaciju tranzicijskih mitova o postepenom “civiliziranju” periferije. No ozbiljni skandali koji izazivaju opravdani revolt korupciju prije pokazuju kao simptom nefunkcionalnosti sistema, nego kao njegov uzrok. Drugim riječima, inzistiranje na korupciji još uvijek uspijeva mobilizirati velike mase na ulice. Problem je samo u tome što ono istodobno garantira da te mobilizacije neće riješiti niti jedan od sistemskih problema.