Rumunjski premijer Sorin Grindeanu kazao je na sastanku međuresornih tijela zaduženih za promjenu valute, kako će Rumunjska preći na euro onda kad se prihodi usklade, ili barem porastu dovoljno da budu usporedivi, s prihodima drugih EU zemalja.
O tome kojim strategijama se to misli postići, ovaj put novinarima nije kazao ništa, ostavivši valjda to za buduće sastanke, ali dodao je kako se: “ova debata nastavlja na onu o Europi više brzina, što ne bi trebalo promatrati kao uzrok diferencijacije, već suprotno, dokazom da se svi krećemo u istom smjeru. Mi moramo dokazati da je Rumunjska odlučna u daljnjoj potpori koheziji EU i dokazati da imamo isti cilj – snažniju Uniju”.
Grindeanuove izjave neuvjerljiv su pokušaj fingiranja slaganja s novom EU politikom “Europe više brzina“. Ali isto tako su i jasan indikator odnosa moći europskog centra i periferije, pri čemu političari periferije ne samo što internaliziraju štetne politike čije će posljedice biti još asimetričniji ekonomski razvoji i još veće socijalne razlike između centra i periferije, već izravno preuzimaju na sebe odgovornost za provedbu nedemokratski nametnute politike protiv koje su u startu bili. Zemlje periferije, naime, u izostanku demokratskih mehanizama sprječavanja donošenja politike Europe više brzine, u početku su barem deklarativno protestovale protiv zatvaranja zemalja centra. Osim što se na ovu temu nisu provodile nikakve javne rasprave, nisu napravljene ni dubinske analize, na kojima Brisel obično inzistira, o posljedicama takvog nečeg po Uniju u cijelosti. A prvi učinci već su bili vidljivi ovog vikenda na granicama šengenske zone. Nove kontrole stvorile su takve gužve da se u konačnici već nakon jednog dana moralo odustati od njihove primjene.
Grindeanu pokušava svoje izborno tijelo uvjeriti da je Europa više brzina prilika za Rumunjsku da svojim tempom izjednači prihode sa onima u drugim zemljama, no u praksi, kao i obično, ograničenja koja će EU nametnuti sigurno neće ubrzati korak periferije, kao što ni nova kontrola na granicama nije ubrzala “slobodan protok ljudi”.