Kada su prije tridesetak godina krenule putem “demokratskih promjena”, za zemlje istočne Europe se očekivalo da će kroz relativno kratko vrijeme dosegnuti razinu demokratskih i ljudskih prava koja su postojala na Zapadu. Nedostatak tih prava u zemljama realsocijalizma desetljećima je bio jedan od važnijih argumenata protiv socijalističkog projekta. No ako su izborena prava u prvom periodu tranzicije ostala razmjerno niska u odnosu na očekivanja, ono što nitko nije očekivao je val reakcionarnih pokreta koji uzimaju maha u sada već naveliko vesterniziranim zemljama koje bi, barem po formalnim kategorijama, trebalo smatrati dijelom “slobodnog svijeta”. Koalicije moćnih institucija konzervativizma s dijelovima “poduzetničkog sektora” i civilnog društva izgleda uspijevaju u rekonkvisti koja ne samo da ne vodi zemlje bivšeg Istoka u bolju i demokratskiju budućnost, već ih izgleda pokušava vratiti u period prije socijalističke modernizacije.
U mnogim istočnoeuropskim zemljama, sukob tranzicijskih liberala i ultrakonzervativaca (koje često čine razočarani liberali) u velikoj mjeri određuje političku dinamiku. No, po svemu sudeći, ne i u Rumunjskoj. Tamo je naime jučer u parlamentu uvjerljivom većinom izglasano uvođenje ustavne definicije obitelji kao zajednice muškarca i žene. Tu je definiciju tražila nevladina organizacija Koalicija za obitelj, s isključivim ciljem da diskriminira homoseksualce u svakodnevnom životu. Inicijativa svoje pandane ima i u drugim zemljama, i to ne samo Istoka, no u Rumunjskoj je upečatljiv prije svega izostanak bilo kakve opozicije diktatu reakcionarnih NVO-ova. Promjenu su podržali i vladajući socijaldemokrati i liberali, kao i opozicijski nacionalni liberali, te naposljetku čak i nova “protestna” stranka koju uglavnom čini urbana “prozapadna” srednja klasa.
“Najradikalniji” među parlamentarnim zastupnicima pokušali su stidljivo progurati amandman kojim bi se ograničenje odnosilo samo na brak, dok bi obitelj bila šire definirana. No i taj je kukavički prijedlog većina s gnušanjem odbila. S obzirom na ove uspjehe, ne čudi da su reakcionarni NVO-ovi već krenuli u novu ofanzivu: u subotu je naime organiziran niz prosvjeda na kojima se zahtijevala zabrana abortusa. Paradoksalno, ultrakonzervativci zabranu abortusa traže u strahu da će se ponoviti rane 1990-e godine, kada je Rumunjska bila svjetski šampion po broju pobačaja koji su do tad bili ilegalni. Drugim riječima, udruge protiv abortusa boje se da će rastuća socijalna bijeda potaknuti sve više žena na abortus, pa predlažu da se on zabrani, baš kao što je bio zabranjen i u socijalizmu. No istodobno ne pokazuju previše interesa za neke druge elemente socijalizma, poput javnih vrtića ili dječjih doplataka.
I u ovom primjeru, ako su zemlje bivšeg Istoka prije 30 godina pokušale napraviti korak naprijed, izgleda da se uspjele prijeći samo dva koraka unazad.