Teško je reći što nam više govori o vremenima u kojima živimo: to da je nizozemski ministar financija poznata ličnost diljem Europe ili ono što taj ministar govori. Jeroen Dijsselbloem, usput i čelni čovjek Eurogrupe, neformalne skupine ministara financija zemalja članica eurozone s velikim ovlastima, slavu je stekao prije dvije godine, povodom Sirizina osvajanja vlasti u Grčkoj. Dijsselbloem je bio prvi predstavnik Trojke koji je posjetio Atenu nakon izbora. Upamćen je tada ostao po nervoznim reakcijama na pressici s tadašnjim grčkim ministrom financija, Janisom Varufakisom, koji je tom prilikom, potaknut inicijalnim političkim entuzijazmom, zapravo Trojki uskratio legitimitet.
No, tikovi, nervozno rukovanje i Varufakisova retorička i gestualna nadmoć nisu dugo trajali. Dijsselbloem se vratio u Bruxelles, sakrio iza moćne figure njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea i počeo držati stalne prodike Varufakisu, Grcima i svima ostalima koji su dovodili u pitanje politiku štednje. Svi znamo kako je ta priča završila, a Dijsselbloem je malo nestao ispod medijskog radara nakon što su Grci postali poslušni. A sve se više čini kako će Dijsselbloem uskoro nestati i ispod političkog radara. Naime, na prošlotjednim parlamentarnim izborima u Nizozemskoj, njegovi socijaldemokrati su doživjeli potpuni potop. Izgubili su 29 zastupničkih mjesta i doživjeli najgori rezultat u povijesti.
Alkohol i žene
A iz nedavne izjave Dijsselbloema, koja je jučer postala tema u Europskom parlamentu, postaje prilično jasno koliki je mogao biti njegov doprinos takvom rezultatu. Vraćajući se na svoju omiljenu temu, nizozemski je ministar financija u razgovoru za Frankfurter Allgemeine Zeitung nadogradio svoju teoriju uzroka krize eurozone: “Tijekom krize eurozone, zemlje Sjevera su iskazale solidarnost sa zemljama zahvaćenima krizom. Kao socijaldemokrat, ja pridajem izuzetno važnost solidarnosti. Ali također postoje i neke obveze. Ne možete potrošiti sav novac na žene i alkohol i onda tražiti pomoć.”
Dakle, nakon prevelike javne potrošnje i lijenosti, došli smo napokon do pravog uzroka krize eurozone: alkohol i žene. Otprilike kao da je rekao da su pjesme Tome Zdravkovića krive za raspad Jugoslavije. Naravno, Dijsselbloem je koristio seksističku metaforu raskalašenog života, ali teško se otet dojmu da nije, potaknut stereotipom o južnjacima, u određenoj mjeri i doslovno uzroke fiskalnih rupa zamislio u atenskim kavanama i madridskim bordelima. Španjolski zastupnici u Europskom parlamentu su ga zatražili ispriku, no Dijsselbloem je to nonšalantno odbio. Sve u svemu, karijera će mu ostati upamćena po kukavičkom skrivanju iza njemačkog kapitala, kavanskoj teoriji krize i propasti vlastite stranke. Bravo.