Američki predsjednik Donald Trump ovog se tjedna prvi put obratio tamošnjem Kongresu. Prema procjeni uredništva informativnog programa Hrvatske televizije, Trump je naprosto: oduševio. Iako to uredništvo ne oskudijeva u bizarnim ocjenama i procjenama, ovaj put nije pretjerano odskočilo u odnosu na dominantne reakcije. Razni svjetski mediji, inače ne pretjerano skloni Trumpu, njegov govor su ocijenili “najumjerenijim” do sada. A među atributima isticao se: predsjednički.
Razlog tome je prosta činjenica da je Trump svoj govor čitao. Očito su sintaktička prizemnost, odsutnost divljih asocijacija i čitalački ton dovoljni da se Trumpu prizna status “ozbiljnog” političara. Međutim, sam sadržaj nije previše odudarao od prijašnjih Trumpovih govora ili serija tvitova. Kako je u analizi na Jacobinu pedantno prikazao Branko Marčetić, ni ovaj put nije nedostajalo frapantnih laži, prešućenih činjenica, preuzetih zasluga i očite ksenofobije. No, odricanje od retoričkog avanturizma nije “šarmiralo” samo medijske čuvare političke pristojnosti. Financijska tržišta su također pozitivno reagirala.
Tko riskira?
I dok su tržišta znala nervozno reagirati na Trumpova protekcionistička “urlanja” i najave proturječnih ekonomskih mjera, “šaputanja” u Kongresu su ih prilično stimulirala. Pritom su ključnu ulogu odigrala dva obećanja. Trump je najavio ozbiljno rezanje poreza na korporativnu dobit, kao i snažna državna ulaganja u infrastrukturu. Cijene dionica na Wall Streetu su promptno skočile. Ni burzovne špekulante ni medijske komentatore u osjećaju olakšanja nije omela jednostavna aritmetika. Ako poreznim olakšicama smanjite proračunske prihode, a povećanim izdavanjem za infrastrukturu povećate rashode, nešto u proračunskim kalkulacijama mora otpasti. Pogotovo ako tome pridodamo i najavljeni rast stavke namijenjene za vojsku.
S obzirom na Trumpove najave, habitus i sastav kabineta, nije teško odgonetnuti da će prva na udaru proračunske aritmetike biti socijalna davanja, od Obamacarea nadalje. Iz Trumpova tabora ćemo vjerojatno čuti najave kako će navedene mjere stvoriti veliki broj radnih mjesta i time socijalne izdatke učiniti navodno izlišnima. No, ništa ne jamči da će ovakvo poticanje “investicijske klime” rezultirati radnim mjestima, kao ni da će ta radna mjesta biti zalog kvalitetnog života za zaposlene. Previše je drugih ekonomskih faktora, na globalnoj razini, uključeno u investicijske procjene kapitala. Jedno je međutim sigurno: rizik opet neće podnijeti investitori, nego oni čiji životi ovise isključivo o prodaji vlastite radne snage.