Zahvaljujući nalazištima prirodnog plina pronađenih u rumunjskom dijelu Crnog mora (Midia i Pelikan), Rumunjska bi idućih godina mogla smanjiti ili potpuno dokinuti uvoz ovog resursa. Eksploatacija prosječno 4 milijarde kubičnih metara plina godišnje mogla bi početi već iduće, 2018. godine. Očekuje se da bi se ovim projektom moglo namaknuti čak 10 posto rumunjskih petogodišnjih potreba za plinom čime bi se smanjila rumunjska ovisnost o uvozu iz Rusije. Prema nekim računicama moguće je i da bi se ovim projektom u prvoj godini iskapanja dokinula potreba za bilo kakvim uvozom plina jer rumunjske ukupne godišnje potrebe iznose oko 12 milijardi kubičnih metara, od čega se uvozi između 500 i 600 milijuna kubičnih metara godišnje. Ovim bi se iskapanjima izvukla jedna milijarda kubičnih metara, te bi tako Rumunjska osigurala plin za vlastite potrebe ali i izvoz već u prvoj godini eksploatacije. Početni investicijski troškovi time bi se lako nadoknadili naknadama od izvoza.
Dok investitori navaljuju da se s eksploatacijom počne već sredinom iduće godine, u interesu države ipak bi bilo da se prije toga donesu zakoni o koncesijama. Investitori diplomatski “upozoravaju” državu kako će budućnost projekta ovisiti o dozvolama i koncesijama, te smatraju kako nema prostora za “odugovlačenje” s ovim po njima, tek administrativnim, no ne i političkim pitanjem.
“Bilo kakva odugovlačenja s izdavanjem dozvola mogla bi uzrokovati otkazivanje cijelog projekta” upozorio je Mark Beacom, izvršni direktor kompanije Black Sea Oil & Gas – podružnice Carlyle grupacije čiji se kapital obnavlja ulaganjima američkih mirovinskih fondova.
Cilj rumunjske vlade, s druge strane je osigurati da i država ima koristi od ovog projekta putem naplate koncesije i tantijema na eksploatirani plin. One se naime nisu mijenjale od 2004. godine i privatizacije nacionalne rafinerije Petrom (danas OMV Petrom). Rumunjski ministar financija Viorel Stefan najavio je prošle godine mogućnost uvođenja novog poreza u visini od 20 posto, na sve sirove resurse koji nisu procesuirani u zemlji. Tržište eksploatacije prirodnih resursa u Rumunjskoj gotovo je u potpunosti privatizirano. Da li je ova država nešto naučila na primjeru Roșia Montane i ponašanja stranih investitora prema okolišu i lokalnim zajednicama čije živote iskapanja oblikuju, u ovom slučaju će se vidjeti prema financijskoj koristi koju će država uspjeti osigurati za narod.