Tijesna pobjeda stranke Mila Đukanovića na parlamentarnim izborima u oktobru prošle godine naizgled je u Crnoj Gori zadržala status quo. Doduše, vječni Milo otišao je sa mjesta premijera – smatra se na nagovor stranih ambasada – ali to ga nije spriječilo da u javnost već pušta glasine kako će se vjerojatno sljedeće godine kandidirati za još jedan petogodišnji predsjednički mandat. Njegov navodni kompromis sa zaštitnicima na Zapadu – da ostane na vlasti, ali ostane bez funkcije – lako bi se mogao pokazati kao tek još jedna kratkotrajna pauza u kontinuiranom obnašanju svih najviših državnih dužnosti u Crnoj Gori.
Vlada i parlament vuku još jedan problem iz prošlog saziva: bojkot opozicije. Pred kraj prošlog mandata, dio opozicije organizirao je razmjerno neuspješan niz prosvjeda uz bojkot svih institucija čiji legitimitet nisu priznavali. Do izbora, većina opozicije, pa čak i neke do tad vladajuće stranke poput Socijaldemokratske partije (SDP), približile su se njihovim pozicijama. Udruženoj opoziciji nedostajala su svega dva glasa u parlamentu da formiraju vladu, što je na kraju ipak pošlo za rukom Đukanoviću, koji je po tko zna koji put privukao glasove manjina i zaštitu stranih predstavništava. Unatoč tom pomalo neočekivanom trijumfu, vladanje se pokazuje kompliciranim poslom.
Naime, sada je cjelokupna opozicija odlučila bojkotirati parlament, što vladajuće ostavlja u nezgodnoj pozicija da svaki zakon izglasavaju kroz ušicu igle. Druge odluke, poput npr. one o ulasku Crne Gore u Sjevernoatlantski pakt (NATO), sada je nemoguće izglasati. Pristup NATO-u ključni je razlog zašto je Zapad i ovog puta podržao višestruko kompromitiranog Đukanovića. Stoga su se predstavnici Europske unije i pojedinih većih zemalja Zapada – koji su do sad uporno šutjeli oko činjenice da pola izabranih predstavnika ne sjedi u parlamentu – uključili u projekt skupljanja Milinih ruku. Pritisci su izgleda polučili rezultat, jer će SDP “privremeno suspendirati” bojkot samo kako bi glasova za NATO.
Što će to značiti za poziciju te stranke u budućnosti i njezin odnos s vladajućima i opozicijom ostaje da se vidi. No sasvim je sigurno da će aktualna garnitura, uz brojne pomoćnike, i dalje ostati na vlasti i to zbog pitanja koje doista ne bi trebalo biti u centru pažnje u ovoj zemlji opterećenoj siromaštvom, utjecajem kriminala i nedostatkom osnovnih demokratskih pravila u političkom životu.