Vjerojatno malo što toliko govori o ograničenosti političkih vizija, pogotovo na evropskoj periferiji, od kontinuiranog pojavljivanja novih političkih projekata zasnovanih na borbi protiv korupcije. I kad se učini da se potencijal anti-korupcijske retorike iscrpio s obzirom na slabašnu političku učinkovitost, svejedno svako malo iskoče novi akteri koji kao središnji uzrok svih društvenih i političkih problema prepoznaju korupciju. A vlastiti moralni integritet ili tehnička znanja nude kao alate za prevladavanje ključne društvene bolesti.
Premda dinamika i utjecaji anti-korupcijskih političkih projekata variraju od zemlje do zemlje, nijedna nije ostala lišena neprestane obnove “svježih” ideja. Tako je protekli vikend u Bugarskoj osnovana stranka pomalo bizarnog naziva – Da, Bugarska! Teško se već na prvu oteti dojmu da uskličnik u nazivu stranke kompenzira programsku siromašnost. A i na drugi pogled, zasnovan na izjavama s konstituirajuće skupštine stranke, stvari ostaju iste. Ključna figura nove stranke je Hristo Ivanov, inače bivši ministar pravosuđa u vladi Bojka Borisova. Ivanov je u vladu ušao iz tzv. civilnog sektora i napustio ju nakon što mu je postalo jasno da su njegovi reformski planovi neprovedivi.
Od ostalih poznatijih ličnosti, Ivanovu su se pridružili profesor prava Kristijan Takov i bivša tenisačica Manuela Maleeva. Kadrovska politika se svodi na to da novi članovi moraju svojim potpisom jamčiti da nisu bili zaposleni u obavještajnoj zajednici i da će transparentno birati članove stranačkih tijela. O političkoj profilaciji stranke možda najbolje govori izjava mladog bugarskog IT stručnjaku, delegata na osnivačkoj skupštini, koju je dao BIRN-u: “Već duži period Bugarskoj je potrebna stranka koja ne dijeli ljude na lijeve i desne, građane i seljake, na one koji žive u Bugarskoj i na dijasporu, već upravo suprotno, potrebna je stranka koja ujedinjuje”. Mladi Andrej je još dometnuo da je osnivanjem stranke Da, Bugarska! zemlja napokon izašla iz tranzicijskog puberteta.
Ako se politička zrelost određene zajednice mjeri razinom moralne svijesti o korupciji, a ne razinom političke svijesti o sistemskim uzrocima korupcije, “pubertet” će ostati trajna karakteristika političke sfere.