Kada je prije manje od mjesec dana posjetio Zagreb, lider Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine Dragan Čović iznio je niz apokaliptičnih predviđanja. Prema njemu, uhićenja ratnih veterana Hrvatskog vijeća obrane u Orašju dio su “plana stvaranje BiH bez Hrvata”, što, objašnjavao je lider bh. Hrvata, nije agresija samo prema Hrvatima, nego i Republici Hrvatskoj. Od tada hrvatski mediji, osobito oni pod čvršćom kontrolom materinske Hrvatske demokratske zajednice, naveliko diskutiraju o tome kako spasiti Hrvate u BiH, a onda i Republiku Hrvatsku od zajedničke agresije Sarajeva i Banja Luke. Osobito je pritom velika pažnja pridana činjenici da je do uhićenja došlo nedugo nakon posjeta novog hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Sarajevu.
Nikakva pažnja međutim u hrvatskim medijima nije pridana informaciji da se svega nekoliko tjedana prije uhićenja isti Dragan Čović u Banja Luci sastao s Miloradom Dodikom. Dvojica etničkih poglavica tada su dogovorila usku suradnju u Parlamentarnoj skupštini BiH “do kraja godine” do kada bi njihove stranke trebale “dogovoriti nekoliko zajedničkih zakonskih prijedloga”. Jednako nezapaženo prošao je i jučerašnji sarajevski sastanak Čovića s dvojicom bošnjačkih etničkih poglavica, Bakirom Izetbegovićem i Fahrudinom Radončićem, na kojem su ponovno dogovorili usku suradnju svojih stranaka u institucijama Federacije BiH, pri čemu je Čović – opet – najavio “nekoliko zajedničkih zakonskih prijedloga do kraja godine”.
Pritom su i ti najavljeni “zajednički prijedlozi do kraja godine” više nego indikativni. Naime, s Dodikom je Čović isplanirao zajednički napad na instituciju Ustavnog suda BiH za koju zajednički smatraju da je pod prevelikom kontrolom “bošnjačkih stranaka”. S tim istim bošnjačkim strankama, HDZ BiH se namjerava u narednih dvadesetak dana dogovoriti oko zakona o borcima, šumama i – najvažnije – oporezivanja igara na sreću, odnosno kladionica za koje mnogi u BiH tvrde da zapravo predstavljaju HDZ-ovo “leno”. Drugim riječima, dok se u Hrvatskoj diskutira o spašavanju Hrvata, u BiH se dogovara o spašavanju kladionica. To je uostalom i neizbježna posljedica dejtonske križaljke koja je zacementirala vodeću ulogu etničkih lidera i obavezala susjedne države da štite “vitalne nacionalne interese” pretvarajući raspodjelu plijena u bh. institucijama u verbalne nastavke rata.