Plinovod Sjeverni tok 2 (ST2) koji bi trebao dovesti ruski plin do Njemačke podvodnim baltičkim cijevima izvrstan je primjer kontradikcija politika Europske unije i ujedno još jedan indikator njene upitne dugoročne održivosti. Njemačka, idejni začetnik Sjevernog toka 2, nije nesvjesna ovog aspekta, stoga ne čude rasprave ni čudnovate političke koalicije koje se trenutno tamo stvaraju. Naime, kako navode njemački mediji, kancelarka Angela Merkel iz CDU-a, po ovom je pitanju sve bliže stavovima Zelenih. Obje strane pokazuju inklinacije ka zaustavljanju ovog, za Balkan i istočnu Europu, neprihvatljivog projekta.
Iz iste perspektive, argumenti kojima se služi opozicija, a kojoj se pridružila i kancelarka Merkel, nisu zadovoljavajući. Usprkos tome što se navode politički, a ne ekonomski razlozi obustavi ovog plana, oni ipak imaju dosta usku perspektivu zanemarujući europsku energetsku politiku i pitanje uravnoteženog europskog energetskog tržišta. Pitanje koje postavlja Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) – zašto bi skupina europskih energetskih kompanija financirala projekt dovoda ruskog plina u Njemačku ako znamo da će se tom zaradom financirati rat u Siriji (i u Ukrajini) – nije pitanje od primarne važnosti za EU, iako zbog migrantske krize jest možda za Njemačku.
Njemačka “moralna” posla
Konzervativni njemački političari u FAZ-u kao razloge prekida projekta navode “moralne” razloge, dok socijal-demokrati koji čine veliku koaliciju sa CDU-om i dalje daju svoju podršku Sjevernom toku 2. Personifikacija ove politike socijal-demokrata je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, nedavno imenovan predsjednikom odbora zaduženog za izgradnju Sjevernog toka 2. Podsjetimo, i ideja kao i sama izgradnja prvog Sjevernog toka, nastala je za vrijeme Šrederovog mandata na mjestu kancelara (1998. – 2005.) kada je izgradio blizak odnos s Vladimirom Putinom. Neposredno nakon što je sišao s mjesta kancelara, priključio se odboru prvog plinovoda Sjeverni tok (ST1) postavši tako “najprominentnijim lobistom za ruske energetske resurse i političke interese u Njemačkoj”.
O energetskim problemima i neravnotežama koje bi za ostatak Europe imao Sjeverni tok 2, Bilten je već više puta pisao, stoga podsjetimo samo na najkrucijalnije argumente. Nijedna zemlja osim Njemačke nema nikakve koristi od ovog projekta, dok najveća europska ekonomija ima pak samo i jedino financijske koristi. Plinovod se izravno kosi sa strategijom Trećeg europskog energetskog paketa (unutarnja energetska ravnoteža EU) i to na više načina.
Problemi za Balkan
Kao prvo, krši se temeljna strategija diverzifikacije plinskih izvora i načelo smanjenja ovisnosti o ruskom plinu (neke strane u Njemačkoj pak smatraju kako, usprkos sankcijama, u ovom kontekstu povezivanje Europe s Rusijom može samo zbližiti ove dvije sile tako da ih učini ekonomski više ovisnima jednu o drugoj). Kao drugo, izgradnjom još jednog Sjevernog toka Poljska bi izgubila milijarde poreznih dadžbina koje ovako ostvaruje kao tranzitna zemlja ruskog plina.
Treći je problem otkazivanje Južnog toka preko Bugarske i Crnog mora koji je bio projekt u skladu s Europskom energetskom strategijom. No, Bugarska ga je sabotirala (a ruski predsjednik Putin otkazao) i to nakon početka izgradnje, na mig EU da je nužno diverzificirati izvore energije (smanjiti ovisnost o ruskom plinu) te da je neprihvatljivo da pristup ruskom plinovodu nemaju drugi proizvođači, što je zanimljivo, uvjet koji Gazprom postavlja i za Sjeverni tok 2, ali zbog jačih tržišnih igrača kompanija poput anglo-nizozemskog Shella, njemačkog E.ON, francuskog ENGIE i austrijskog OMV-a, isti argument u ovom kontekstu jednostavno nema jednaku težinu. Pravila slobodnog tržišta tako se opet pokazuju strožima za zemlje europske periferije nego centra.
Opalni plinovod
Europska komisija još nije donijela konačnu odluku o Sjevernom toku 2 no napravila je neke korake kako bi taj plinovod učinila nepotrebnim, iako ne na pošten i ravnopravan način. Kao što smo već pisali, kapaciteti Sjevernog toka 1 koriste se samo polovično, što je još jedan od argumenata protiv ST2. Naime, 28. oktobra, EU je uklonila ograničenje ranije postavljeno Gazpromu na korištenje kapaciteta Opalnog plinovoda koji prenosi plin iz ST1 do krajnjih korisnika u Njemačkoj i Češkoj, čime se otvara prostor punog korištenja kapaciteta ST1 i istovremeno zaobilaženje Ukrajine. Prema novim pravilima, Gazprom koji je zadužen za čak 1/3 europske opskrbe plinom zadržava pravo na korištenje 50 posto kapaciteta Opalnog plinovoda i ostvaruje pravo za natjecanje za dodatnih 7,7 milijardi kubičnih metara (mkm) prijevoza plina ili čak 12,8 mkm ako drugi dobavljači ne iskoriste svoje udjele, objavila je Europska komisija u petak.
Otvaranjem opalnog plinovoda Ukrajina, koju on zaobilazi, izgubit će 425 milijuna američkih dolara u tranzitnim dadžbinama. Zadovoljna nije ni Poljska koja prijeti (antimonopolnom) tužbom Komisiji zbog ovog kompromisa. Komisija je u priopćenju također kazala da ne vidi potrebe za ST2. Problem otkazivanja Južnog toka i opskrbe ovog dijela Europe plinom u posljednjem Komisijinom priopćenju nije spominjan. Treći energetski paket koji propisuje europsku energetsku ravnotežu jasno je izrazito nisko na listi EU prioriteta, a s njime i energetsko stanje zemalja Balkana i istočne Europe. Angela Merkel još nije povukla posljednje poteze i konačno stopirala ST2 jer također mora voditi računa i o nadolazećim izborima i svojim koalicijskim partnerima, socijal-demokratima. Europski politički ciljevi i imperativi važni su argumenti čini se samo onda kad se ne kose s profitnim interesima velikih europskih kompanija.