politika
Hrvatska
vijest

Uzbuđenje oko nove tržišne niše

Foto: AFP / Lluis Gene

Priča je gotovo uvijek ista: spontano i organski nastaju razna bujajuća tržišta, ali tu je država koja koči njihov razvoj, bilo iz nemarnosti, birokratske inercije ili štiteći nečije “ne-tržišne” interese. U hrvatskom kontekstu najnovije perspektivno tržište je izgleda ono zdravrstvenih osiguranja. Sav potencijal tog tržišta ilustrira naslov članka (ili reklame) objavljenog na Poslovnom dnevniku: “Kakva niša”. Članak navodi statističke trendove na zasad još prilično skučenom tržištu i apelira na državu da se makne i pusti zdravstvene rizike i tržišne inicijative da se usklade.

No, i na tako skučenom tržištu (radi se samo o dobrovoljnim, tj. dopunskim i dodatnim osiguranjima, ukupna osiguranja su još, kako se to u članku eufemistički plasira, u “političkoj čekaonici”), premije prilično rastu. Makar omraženi “monopolist”, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, i dalje prisvaja 90% premija na dopunsko osiguranje, premije su prošle godine skočile za 18% među privatnim nuditeljima dobrovoljnih osiguranja. Premda su ukupnu vrijednost premija od 329 milijuna kuna podijelila mahom tri najveća igrača (304 milijuna), među kojima prednjači nedavno privatizirano Croatia osiguranje s udjelom od 225 milijuna kuna, na tržištu se prošle godine pojavilo i troje novih aktera.

Sve to sugerira intenzivniji rast pritiska na buduću vladu, čega je i ovaj članak dio, da liberalizira tržište do kraja i uskrati “tržišne prednosti” HZZO-u. Naime, osiguravatelji svoje interese brane pozivajući se na direktive Europske unije. S obzirom na oštre reakcije javnosti na prijedloge ministra Nakića o povećanju cijene dopunskog i naplaćivanju usluga hitne pomoći, nova će vlada morati ustupke privatnicima prilično vješto pravdati ili zamaskirati. Premda je mit o neprikosnovenosti tržišta itekako široko rasprostranjen i duboko ukorijenjen, sasvim zdravorazumsko pitanje – zašto bi ophođenje sa zdravstvenim rizicima prepustili profitnim kalkulacijama privatnika, a ne društvenoj solidarnosti – i dalje nije sasvim odstranjeno iz političke svijesti ljudi.