Reforma pravosuđa u Albaniji, koja se smatra neizostavnim dijelom procesa “euroatlantskih integracija”, po svemu je sudeći zapela, a izgledi da se provede u predviđenim rokovima izrazito su mali. Iako o ispunjavanju svih “uvjeta” integracija postoji široki konsenzus među političkim strankama, sukob je nastao oko detalja koji otkrivaju nešto i o odnosima moći u ovoj zemlji.
Suočena sa sve većim nezadovoljstvom javnosti zbog posljedica neoliberalnih reformi, poput onih u visokom obrazovanju ili energetskom sektoru, vladajuća Socijalistička stranka već duže vrijeme nastoji provesti opširnu reformu pravosuđa, koja uživa veću potporu od drugih spomenutih mjera. Već dulje od godinu dana, posebna parlamentarna komisija angažirana je u osmišljavanju detalja novog sustava u pravosuđu. U njoj sudjeluje i opozicijska Demokratska stranka, koja doduše otpočetka izražava određene rezerve prema cijelom procesu, a u samoj reformi i njezinom nadzoru istaknutu ulogu igraju i međunarodne institucije poput Venecijanske komisije.
Iako je dakle reforma trebala biti zajednički nacionalni projekt, čini se da je došlo do nepremostivog zastoja proizašlog iz sukoba dviju stranaka: Demokratska stranka sada tvrdi da je predloženi nacrt zakona o kojem bi se uskoro trebalo glasovati u parlamentu zapravo mehanizam kojim se pravosuđe čini ovisnim o instancama vlasti, dok socijalisti uzvraćaju da se opozicija konačnom nacrtu protivi zato što on jača kapacitete pravosuđa da progoni korupciju na najvišim instancama.
Reformi inače snažnu potporu daju strane ambasade, uključujući onu Sjedinjenih Američkih Država, kao i delegacija Europske unije u Albaniji. Sasvim nediplomatski, američki ambasador Donald Lu i šefica delegacije EU Romana Vlahutin aktivno su sudjelovali na formalnim sastancima parlamentarne komisije i davali izjave u kojima su snažno poduprli izglasavanje ovih reformi, uvjetujući dobre odnose s Unijom i SAD-om provođenjem reforme. Time je dvoje ambasadora zapravo otvoreno stalo na stranu vlade i neviđenim pritiscima, sličnijima kolonijalnim guvernerima nego diplomatskoj misiji, pokušalo natjerati Demokratsku stranku da pristane na reformu.
Kontrola neovisnog pravosuđa
Iako se ovim pokušajima utjecanja na buduće pravosudno zakonodavstvo računalo na ideološku težinu koju sa sobom nosi ideja “Zapada”, opozicija ovdje također nije sasvim bez argumenata. Njihovo odbijanje da prihvate konačan nacrt zakona temelji se na prijašnjim zaključcima Venecijanske komisije koja je predložila da se sve nesudačke pozicije u tijelima pravosudnih institucija proporcionalno raspodijele između parlamentarnih stranaka. Nasuprot tome, vladajući su predložili da se mjesta ne dijele sasvim proporcionalno, već da se svi pravosudni dužnosnici biraju u parlamentu većinom od tri petine zastupnika. Opozicija međutim nije propustila primijetiti kako je upravo to većina koju trenutno imaju vladajući socijalisti.
Prema interpretacijama demokrata, socijalisti bi tako mogli koristiti pravosuđe da politički progone svoje protivnike. No što to doista predviđa ova reforma? Prije svega, sustav bi se znatno zakomplicirao: osnivaju se sasvim nove institucije, a predviđeni su i mehanizmi provjere sudaca, zakonitosti njihovog ponašanja i njihove imovine, što je teško ne pozdraviti. Najspornije je, s druge strane, osnivanje tijela poput Visokog vijeća za pravosuđe, Visokog vijeća tužiteljstva i Povjerenstva za nominacije u pravosuđu čije bi redove trebali puniti kadrovi izglasani u parlamentu, u procesu koji je i izazvao konflikt među dvjema strankama.
No da bi se razumjela važnost ove reforme i ideološke pozadine vladinih opravdanja valja se prisjetiti povijesti i funkcije pravosuđa u Albaniji. Naime, nakon pada birokratskog socijalizma, desničarska Demokratska stranka je 1992. godine provela radikalnu intervenciju u pravosudni sustav. U velikoj čistki, svi suci koji su imali bilo kakve veze sa socijalistima i bivšom partijom naprasno su otpušteni i zamijenjeni novima, lojalnima vladajućoj stranci. Većina njih nije imala nikakvog iskustva ili čak formalnog obrazovanja, što se nastojalo nadoknaditi šestomjesečnim kratkim kursevima iz prava za nove suce.
Dovođenje u red
Zbog toga je u periodu između 1992. i 1997. godine cjelokupno sudstvo zapravo bilo pravosudno krilo Demokratske stranke. Kada se nakon pobune 1997. godine Socijalistička stranka vratila na vlast započela je nova faza u razvoju pravosuđa u Albaniji koja u velikoj mjeri traje do današnjeg dana. Suci su stvorili zatvorene i netransparentne institucije često optuživane za korupciju, ali su istodobno relativno nezavisne od stranaka i njihovih izmjena na vlasti. Zbog toga su za političke stranke suci postali zanimljiva meta pokušaja podmićivanja. No i bez toga, očit je svojevrstan prešutni dogovor među elitama o međusobnom nenapadanju, pri čemu su i političari i suci mogli nastaviti sa svojim pravosudno upitnim praksama.
U međuvremeno, u ispitivanjima javnog mnijenja i percepcije korupcije pravosuđe se redovito javlja kao uvjerljivo najnepouzdanija i najkorumpiranija državna institucija. Ta je percepcija naravno znatno pomogla vladajućoj neoliberalnoj Socijalističkoj stranci (i samoj korumpiranoj) da odnese prevagu u ideološkoj bitci. Naime, unatoč brigama za nezavisnost pravosuđa, većina građana spremna je prihvatiti povećanu ulogu vlade u pravosuđu kako bi su “u red doveli” korumpirani suci. U tom smislu ni prigovori Demokratske stranke većini ne zvuči sasvim uvjerljivo, osobito ako se smatra da služe zaštiti postojećeg sustava pravosuđa.
U svakom slučaju, da bi se zakon donio do 21. srpnja potrebno je izmijeniti i Ustav za što treba dvotrećinska većina u parlamentu. To pak nije moguće ostvariti bez suradnje opozicije, a premijer Edi Rama svojevremeno je čak sugerirao kako bi mogao raspisati referendum, iako je od toga izgleda u međuvremenu odustao. Sada se više priča o mogućem zaobilaženju opozicije u parlamentu “krađom” nekoliko njezinih zastupnika koji bi oko ovog konkretnog pitanja mogli promijeniti stranu.
Podjela plijena
Nitko međutim ne smatra da bi bilo koji od spomenutih zastupnika otkazao poslušnost iz nekakvih političkih neslaganja s vlastitom strankom ili još manje kako bi ispunio zahtjeve svoje glasačke baze, već bi se to dogodilo isključivo u zamjenu za eventualne materijalne i druge nagrade. Proces stranačkih preskakivanja u Albaniji se vrlo često događa upravo uoči parlamentarnih izbora (koji se trebaju održati sljedeće godine) kada pojedini zastupnici otkrivaju da su im šanse da se ponovo pojave na istaknutim mjestima na izbornim listama vrlo male.
Međutim, ovoga puta bi tom procesu, koji se obično smatra primjerom blage političke korupcije, znatno mogao pridonijeti i američki ambasador Lu koji je otvoreno pozvao zastupnike Demokratske stranke da glasaju “prema savjesti”. No dok je nepoznato kako će se parlamentarno glasanje o reformi odraziti na opoziciju, i vladajući socijalisti se nalaze pred izazovom pobune u vlastitim redovima. Naime, njihov “mlađi” koalicijski partner, Socijalistički pokret za integraciju, povremeno izražava određenu rezervu prema cijeloj reformi.
U pozadini toga je vrlo vjerojatno tiha borba za moć između dvaju koalicijskih partnera koja traje već duže vrijeme. Obje su vladajuće stranke bez sumnje jednako odgovorne za klijentelizam, raspodjelu ekonomskih privilegija i brojnih državnih funkcija vlastitim kadrovima itd… Njihove konkurentske ambicije u tom smjeru sada bi mogle ugroziti najavljenu reformu pravosuđa (čak i uz potporu dijela opozicije) te čak i više – dovesti do krize vlasti i prijevremenih izbora.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović