politika
Kosovo Srbija
tema

“Sunčana dolina” podela

Foto: suncanadolina.rs

U razglašenoj ceremoniji, Vlada Srbije je najavila gradnju novog naselja na većinski srpskom severu Kosova. U njemu bi se trebali naseliti Srbi koji su nakon rata 1999. godine napustili južne delove te zemlje. S obzirom na otvorene namere “osnaživanja srpske komponente” na Kosovu i tradicionalističku arhitekturu samog naselja, mnogi su ga nazvali “srpskim kibucom”, no ambicije vlade u Beogradu lako bi se mogle nasukati na njene ograničene mogućnosti.

Dana 9. juna postavljen je u opštini Zvečan na Kosovu kamen-temeljac za naselje nazvano “Sunčana dolina”. Postavljanje kamena-temeljca i presecanje crvenih vrpci je omiljena aktivnost političara pred kamerama i teško je setiti se svih sličnih medijskih performansa čak i u poslednjih godinu dana, ali nas je iskustvo naučilo da je broj postavljenih kamena veći od broja završenih objekata ili projekata. Ipak, postoje stvari koje ovu ceremoniju odvajaju od sličnih; tog 9. juna, na pravoslavni praznik Spasovdan, započeta je gradnja naselja koje finansira Vlada Srbije i u koje treba da se useli određeni broj izbeglih lica sa Kosova koja se – iz razloga zvanične politike prema Kosovu – ne zovu izbeglicama, već “interno raseljenim licima”.

Čitava priča otpočeta je 12. jula 2015. godine, kada je predstavljen Sporazum o izgradnji povratničkog naselja koji su potpisali predstavnici Vlade Srbije, predstavnik eparhije raško-prizrenske SPC i predstavnik opštine Zvečan. Sledeći korak napravljen je tokom maja meseca kada je u Beogradu svečano predstavljen projekat. Datum za početak radova izabran je u skladu sa simbolikom i porukom koja se šalje: 9. jun, Spasovdan, kako je objasnio u svom govoru Marko Đurić, direktor “Kancelarije za Kosovo i Metohiju” Vlade Republike Srbije, izabran je da bi se zatvorio krug čiji početak Đurić vidi u 9. junu 1999. godine, kada su krenule kolone ljudi prema Srbiji plašeći se odmazde. Procenjuje se da je dve trećine Srba sa Kosova otišlo tih dana.

Govoreći na ceremoniji, direktor “Kancelarije za KiM” osvrtao se na tokove istorije, kao i mesto Sunčane doline u njoj. Za izbegle Srbe (iako sa Kosova tih godina nisu odlazili samo Srbi, ali te druge niko nije pominjao) rekao je da su morali da odu samo zato što su nosili srpsko ime i prezime (mnogi Romi i Goranci koji su također otišli nosili su albanska ili muslimanska imena i prezimena), i samo zato što su se, u jednom tragičnom vremenu našli na “pogrešnoj strani istorije”! Na kraju je, citirajući Njegoša, rekao da ćemo “zajednički, verujući u boga i u svoje ruke, i mi dati svoj doprinos da se jedan tragičan tok preokrene i u našu korist”.

“Strateške” kalkulacije

U ovakvim svečanim govorancijama ne treba tražiti skrivena značenja između redova. Zapravo je mnogo toga jasno, barem za one koji poznaju dinamiku etničkih odnosa na Balkanu, sa posebnim osvrtom na srpsko-albanske. Možemo početi od samog mesta: opština Zvečan, na severu Kosova, teritorija je na kojoj Srbi žive znatno drugačije od enklava južno od reke Ibar. Nacionalne tenzije još uvek su visoke, a kako stoje stvari, tako će ostati još neko vreme, ali je kretanje na severu znatno lakše, a postoji i direktna veza sa Srbijom. Drugo, ta opština nalazi se podno srednjevekovne Zvečanske tvrđave, važne za Nemanjiće i period njihove vladavine, “na pustoj padini” kako rekoše u govorima.

Na taj način, pored naglašene bezbednosne komponente, dobija se jasna politička poruka sa osvrtom na istoriju. Već na ovom mestu nameće se poređenje sa izraelskom politikom pravljenja naseljeničkih naselja na Zapadnoj obali. Postoji jedna stvar koja još više podseća na to: kada se pogleda maketa naselja, kao i video prezentacija koju je na svom YouTube kanala postavila “Kancelarija za KiM”, vidimo naselje u kome su kuće tipske, prilično egalitarno zamišljene, većina stanova je površine od 80-100 četvornih metara, a manji deo zauzima 60 kvadratnih metara. Kuće su zamišljene da izgledaju tradicionalno, sve su bele boje u kombinaciji sa drvetom.

No iako je postavljen kamen-temeljac, još uvek nije poznat definitivan broj kuća, kao ni budućih stanovnika. U pomenutoj video-prezentaciji navodi se broj između 225 i 300 stambenih jedinica, kao i okvirni broj između 900 i 1200 osoba, što su govornici na ceremoniji otvaranja zaokružili na 1500. Izgradnja naselja podrazumeva i izgradnju potrebne infrastrukture u okviru koje će postojati dečja ustanova, objekat za društvene aktivnosti, uslužno-tržni centar, ambulanta, sportski objekti i, naravno, crkva kao nezaobilazni deo infrastrukture. Pomenuto je i da će biti posla za sve. Kakvog posla, to nije pomenuto.

“Naš” projekat

Po tvrdnjama zvaničnika, razlog za podizanje ovog naselja jeste potreba, kako sami kažu, interno raseljenih lica da se vrate u sigurnu sredinu. Izgradnjom naselja, a to je takođe rečeno, izražava se i nezadovoljstvo dosadašnjim pokušajima i projektima povratka izbeglih i raseljenih. Time ova vlast, naprednjačka, upućuje kritičke opaske svojim prethodnicima, zatim vlastima u Prištini, a naravno i takozvanoj “međunarodnoj zajednici” koja je većinu pomenutih propalih projekata nadzirala, neke sufinansirala, neke trebalo da obezbedi itd. Zato je, poručuju pokretači ovog projekta, Vlada Srbije u saradnji sa SPC i opštinskim vlastima u Zvečanu shvatila da, kako reče Đurić citirajući Njegoša, samo u naše ruke i naravno boga (našeg?) može da se veruje.

U naselju koje počinje da se gradi i u okviru koga je za sada izgrađena, kako je zovu, “pokazna kuća” ne pominje se niko drugi do Srba. Očito je da je sukob dva nacionalizma oko teritorije zaklonio ostale, manje nacionalne zajednice koje ponekada mogu da se priklone jednoj od dveju strana, a ponekada ne mogu ni to. Naravno, slika o uspehu koju mediji naklonjeni Vladi žele da stvore ne bi bila potpuna da se ne podvlači nezadovoljstvo koju ispoljavaju neki albanski političari i pojedini mediji. Reakcija vlade u Prištini je formalna – objekti nemaju dozvolu, dakle nije legalno. Ceremoniji polaganja kamena-temeljca su međutim prisustvovala i dva ministra iz Vlade Kosova. Doduše, obojica su Srbi, i oni najavljuju da će propisane procedure biti poštovane i da će potrebne dozvole biti obezbeđene.

Nacionalistička utakmica

Suštinski, izgradnja ovog naselja označava prekretnicu u politici Srbije koja je nešto drugačija od one koju je proklamovao Marko Đurić – ona znači da raseljeni i izbegli treba da se pomire sa tim da se nikada neće vratiti u svoje domove. Pod izgovorom bezbednosti vrši se nacionalno grupisanje i time se prećutno prihvata ono protiv čega se formalno bori – promena etničke slike. Kosovo već čitav vek predstavlja mesto na kome se isprobavaju razni mračni koncepti na temu promene etničke strukture, a najstrašnije od svega je to što i danas, po svemu što se može videti, ta spirala nastavlja da se razvija.

Očito dominira ideja da se ne treba boriti za pravedni princip da se svako vrati u svoju kuću, ako ta kuća nije zapaljena, ili na svoje posede, već da se grupišu na način koji će pomoći nacionalnoj homogenizaciji. Hteli to da priznaju ili ne, bili svesni toga ili ne, tek tvorci ovog projekta i ovog modela zapravo legalizuju ono protiv čega se bore – etničko čišćenje, postupajući sa ljudima kao sa oružjem u ratu nataliteta, mortaliteta i više ili manje indukovanim migracijama. Sa obzirom na komplikovanu etničku sliku, tom posleratnom etničkom čišćenju se ovako i doprinosi.

Zapravo, sve će se na kraju svesti na još jednu epizodu u međunacionalističkoj borbi koja iscrpljuje balkanske narode već decenijama i kojoj se ne nazire kraj, iz prostog razloga što nema političke i društvene snage unutar tih društava da se sa šovinističkim snagama i argumentima izbore. Jer, kao što vidimo, balkanski nacionalizmi funkcionišu po principu spojenih sudova – skok nacionalističkog raspoloženja dovodi do skoka “rivalskog”. Zato bi sada bilo najnormalnije očekivati raspirivanje straha od nekakve kolonizacije i sa jedne i sa druge strane.

“Kolonizacija” i emigracija

Za to vreme, mi ne znamo ko su ljudi koji će se useliti u kuće koje će biti napravljene. Jedno sigurno znamo: to nisu ljudi iz Zvečana. Dakle, oni će i u novim kućama biti “interno raseljena lica”. Ali to, naravno, nikome nije važno. Političkim elitama iz Beograda i Prištine, kao ni njihovim patronima, takvi detalji ne upadaju u vidno polje. Velike sile će nastaviti da koriste ovu situaciju. Kosovo je uvek bilo poznato po svojim resursima pod zemljom u čiju kontrolu je uključen, skoro pa čitav svet. Imali smo Ujedinjene nacije, pa EU, NATO, a opet, situacija tako često deluje potpuno van kontrole. Tako sada izgradnju Sunčane doline, kako su rekli na ceremoniji, podržava “narod Kine”, a “uključiće se” Rusija i Dodikova vlada. Ovako uopšteno formulisano, ovo nam ništa ne govori – kako će se uključiti i kada će to biti.

Pozivajući se na dosadašnja iskustva, uopšte ne sumnjamo u to da će biti mnogo onih koji će želeti da dođu u posed nekretnine, ako je ona besplatna. Ali da li će tu ostati da žive, to će vreme pokazati. Pod uslovom, naravno, da naselje prvo bude izgrađeno kako je planirano. Mogu se čuti mišljenja da ovakav način uticanja na etničku strukturu podseća na izraelsku izgradnju kolonističkih naselja. Nije isključeno da su planeri ovog poduhvata imali tu pojavu kao jedan od uzora. Razlika je, međutim, sledeća – Izrael bogato izdržava ta naselja, a Srbija u periodu koji je pred njom mora da se nosi sa novim talasima otpuštanja, sa novim krugovima budžetskog disciplinovanja, sa sve većim dugom.

Konačno, najvažnije je da se shvati da narodi Balkana, ma kako ih njihovi nacionalistički lideri i njima nadređene velike sile grupisali, pregrupisavali, iscrtavali i precrtavali granice, na kraju ipak žive jedni pored drugih, jedni sa drugima, jedni među drugima i trećima i tako dalje. I da se to neće promeniti bez obzira na sve. Čak i bez obzira na to što bi, ne računajući verbalnu spremnost na nacionalističke sukobe, velika većina, naročito mladih ljudi, najradije živela na nekom drugom mestu i među nekim drugim ljudima.