Nedjeljni lokalni izbori u Rumunjskoj očekivano su izazvali veliku pažnju, prije svega zato što – u nedostatku pouzdanih ispitivanja javnog mnijenja – mogu dati određenu sliku biračkog raspoloženja uoči novembarskih parlamentarnih izbora. S obzirom na dogovor dvaju najvećih stranaka – socijaldemokrata i nacional-liberala – o zajedničkoj podršci “tehnokratskoj vladi” uslijed niza skandala koji su potresali raniju, stranačku vladu, te na prošlogodišnju pobjedu liberala Klausa Iohannisa na predsjedničkim izborima, većina analitičara predviđala je svojevrsnu pat poziciju dvaju političkih blokova. Stoga je uvjerljiv rezultat socijaldemokrata i katastrofa nacional-liberala izazvala konsternaciju među brojnim komentatorima.
Naime, za razliku od pojedinih drugih tranzicijskih zemalja, u Rumunjskoj su političke pozicije izrazitog ekonomskog liberalizma, snažne euroatlantske orijentacije i svojevrsnog klasnog prijezira tradicionalno rezervirane za desnicu. U građanskim interpretacijama rumunjske politike stoga nerijetko dominira narativ o nepovoljnom utjecaju “populizma”, utjelovljenog prije svega u socijaldemokratima, koji svjedoči o “totalitarnom mentalitetu” rumunjskih birača. Ne čudi stoga ni komentar urednice jednog liberalnog portala o tome kako je 38% za socijaldemokrate i svega 28% za liberale na posljednjim izborima dokaz “nespremnosti Rumunja za demokraciju”. Pri tome su rezultati u Bukureštu izazvali uvjerljivo najveće razočaranje za rumunjsku desnicu.
Izbor između “nezavisne stručnosti” i socijalnih obećanja
U najvećem i glavnom gradu razlika je naime još uvjerljivija: socijaldemokrati su osvojili četrdesetak posto glasova i dobili gradonačelnicu Gabrielu Fireu, prvu ženu na čelu Bukurešta, dok su liberali završili treći, sa svega 19% glasova. Između dvaju velikih stranaka ugurala se “treća opcija”, tehnokratski Savez za spas Bukurešta, kojeg vodi poznati matematičar Nicusor Dan. Duboko potreseni neočekivanim porazom, liberali su najavili ostavke u vodstvu stranke, ali nisu propustili krivnju prebaciti na “podjelu na desnici”, nisku izlaznost ili pak – moguću izbornu prijevaru. Naime, osim što su prvi put osvojili izbore u Bukureštu, socijaldemokrati su također uspjeli osvojiti i vlast u svih šest sektora glavnog grada, uključujući i elitni Prvi sektor.
Tamo je nadalje pobjeda ostvarena unatoč tome što su izlazne ankete predviđale prednost francuske “poduzetnice” Clotilde Armand, zapravo zastupnice francuskog građevinskog poduzeća Egis za Rumunjsku i Bugarsku, i idealne predstavnice rumunjske liberalne i europske desnice koja se kandidirala uz potporu Saveza za spas Bukurešta. U sjeni liberalnih jadikovki zbog još jedne propuštene prilike za “europeizaciju” Bukurešta ostala su obećanja kojima su socijaldemokrati zapravo dobili izbore u Bukureštu, prije svega ona o povećanju izdvajanja za škole i bolnice. Riječ je očito o problemima koji su snažnije okupirali pažnju stanovnika od tehnokratske snažnije “antikorupcijske” borbe i navodnog čudesnog spasenja koje donose “nezavisni stručnjaci” stasali u multinacionalnim kompanijama.