Najavljeni sporazum o viznoj liberalizaciji između Europske unije i Kosova za većinu stanovnika te zemlje znači dugo očekivano olakšanje putovanja, a za vlasti je dokaz prvih koraka prema sigurnoj europskoj budućnosti najmlađe države na kontinentu. No velike nade povezane s ovim procesom skrivaju dublje probleme koji se ne mogu riješiti drugačijom regulacijom dokumenata.
Prije nekoliko mjeseci, kosovsko ministarstvo zaduženo za europske integracije započelo je kampanju “podizanja svijesti” o procesu vizne liberalizacije pod nazivom “Europa počinje ovdje”. S obzirom da je slični proces davno ranije zahvatio ostale zemlje regije bilo bi prikladnije kampanju nazvati “Europa završava ovdje”, iako je ovo doista za Kosovo svojevrsni europski početak. Riječ je o pravnoj inicijativi Europske komisije koja bi državljanima Kosova trebala omogućiti lakša putovanja u zemlje šengenskog područja, što bi doista moglo ponuditi više praktičnih prednosti.
Prema posljednjem izvještaju EK vezanom uz ovo pitanje, Kosovo mora ispuniti nekoliko kriterija koji bi mu omogućili da dobije preporuku za viznu liberalizaciju. Ti se kriteriji odnose na područja kao što su sigurnost dokumenata, kontrola granica i “upravljanje” migracijama, javna sigurnost te readmisija i reintegracija. Dosadašnji sastanci europskih ministara unutrašnjih poslova vezani uz viznu liberalizaciju uglavnom su ostajali bez konkretnih zaključaka. Kao ključni problemi pri tom su identificirana pitanja razgraničenja sa Crnom Gorom i borba protiv organiziranog kriminala. Za njihovo rješavanje, Kosovo ima različite rokove: pitanje granice mora se riješiti odmah, dok se po pitanju borbe protiv kriminala moraju pokazati dugoročno pozitivni trendovi.
Ti bi trendovi, prema savjetima iz EU, trebali uključivati osiguravanje dovoljnog broja sudaca i punu nezavisnost ombudsmana te uspostavu “monitoringa” istraga povezanih s organiziranim kriminalnom i korupcijom. Sve ove mjere trebaju se naravno provoditi u uskoj suradnji s delegacijom EU na Kosovu kao i Europskom misijom vladavine prava na Kosovu (EULEX), pravno-policijskom misijom koja i inače nadzire (ili upravlja radom) kosovskih institucija. Sudeći prema nedavnim zaključcima, čini se kako je znatan “napredak” učinjen u pitanju prihvata tražitelja azila vraćenih iz zemalja EU-a na Kosovo.
Strani eksperti
No ako je u nekim pitanjima postignut “napredak”, a u drugima se on može zamutiti birokratskim frazama, spornom pitanje razgraničenja sa Crnom Gorom javlja se kao gotovo nerješiv problem. Riječ je o planu koji je u javnosti vrlo nepopularan, a opozicijske stranke već mjesecima uspješno organiziraju prosvjede protiv predložene linije demarkacije. Osobito je pokret Samoopredjeljenje bio kritičan prema planu, prezentirajući ga kao dio korupcijskog procesa: “sada građani moraju plaćati cijenu organiziranog kriminala i korupcije političara s kojima su različiti strani faktori, uključujući i one iz EU, uvijek blisko surađivali”.
Optužba za izdaju nacionalnih interesa zbog normalizacije statusa korumpiranih političara pala je na plodno tlo, osobito s obzirom na neupitnu činjenicu da je kosovski proces eurointegracija očito nešto kompliciraniji od onih kroz koje su prošle ili prolaze druge zemlje Balkana. Stoga stranka Samoopredjeljenje inzistira kako su “uvjeti za viznu liberalizaciju izrazito nepošteni, jer je predviđena demarkacija s Crnom Gorom štetna po Kosovo”. Premijer Isa Mustafa, koji je jedan od najglasnijih zagovaratelja predviđenog razgraničenja, u ovom pitanju ima snažnu potporu kako EU, tako i Sjedinjenih Država, što sam nudi kao jedan od ključnih argumenata za sporazum.
“Američki eksperti poznaju Balkan bolje od lokalnih […] ti naši lokalni stručnjaci ne znaju izmjeriti ni svoje međe, a kamoli državnu granicu”, komentirao je Mustafa kritike upućene predloženoj demarkaciji. No interpretacija prema kojoj je ovdje riječ o sprezi lokalnih moćnika i međunarodnih institucija na štetu kosovskih državnih interesa nije zbog takvih kategoričkih tvrdnji izgubila na popularnosti.
Utjecaj na emigraciju
Strani eksperti imaju ključnu riječ i u drugom presudnom uvjetu, odnosno borbi protiv korupcije. EULEX je tako navodno inicirao dva važna uhićenja u sklopu kampanje protiv korupcije: jedno je ono Envera Sekiraqe, nekadašnjeg najtraženijeg bjegunca na Kosovu i navodnog šefa najmoćnije mafije u zemlji, a drugo Azema Syle, zastupnika najveće parlamentarne stranke i jednog od bivših zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova (UÇK) optužen da je vođa grupe koja se bavila ekonomskim kriminalnom. Uz te razglašene procese, pri kraju je i treći, onaj koji se tiče imama optuženih za širenje mržnje i regrutaciju boraca u “vjerskim ratovima” na Bliskom istoku.
Ispunjavanje kriterija za viznu liberalizaciju istodobno bi moglo znatno pogoršati postojeće probleme. To se prije svega odnosi na dramatično iseljavanje koje je osobito postalo vidljivo prošle godine kada su u jednom velikom valu tisuće kosovskih državljana prešle mađarsko-srbijansku granicu u potrazi za boljom budućnošću u Austriji ili Njemačkoj. Taj se val znakovito poklopio sa periodom ozbiljne političke krize na Kosovu koja u mnogo čemu još uvijek traje. No unatoč velikom interesu za napuštanje zemlje riječ je o procesu koji nije samo emotivno i fizički naporan, već i vrlo skup, a dobar dio troška odnosi se upravo na dobivanje vize.
Liberalizacija bi taj proces trebala olakšati, iako to ne znači da će samo emigriranje postati dostupno svima. S obzirom na prosječnu plaću od 350 eura i visoku nezaposlenost, iznos potreban za put mnogi i dalje neće moći prikupiti, pa se velik dio stanovništva viznom liberalizacijom nikako neće okoristiti, što ne znači da će opća emigracija biti smanjena. Dapače, domaći su poslodavci već podigli uzbunu zbog mogućeg odlaska obrazovane radne snage što bi otežalo njihovo poslovanje.
Isključeno stanovništvo
Poseban problem predstavlja položaj srpske manjine na Kosovu. To je stanovništvo naime suočeno s višestrukim preprekama u realizaciji svojeg prava na osobne dokumente i zbog toga su kosovski Srbi vjerojatno jedina grupa na zapadnom Balkanu koja će ostati uskraćena za proces vizne liberalizacije. Naime, još od proglašenja kosovske neovisnosti 2008. godine, koju Srbija formalno još uvijek ne priznaje, ni ta zemlja, ni etnički srpsko stanovništvo na sjeveru Kosova ne prihvaća kosovske dokumente, uključujući naravno i putovnice. Istodobno, iako je Srbija sporazum o viznoj liberalizaciji potpisala još 2009. godine, on se ne odnosi na Srbe na Kosovu.
Obrazloženje za isključivanje ovog stanovništva je navodni strah od lakše “ilegalne migracije” na Zapad, drugim riječima isključivanje formalnih državljana Srbije na Kosovu bilo je uvjet za viznu liberalizaciju ostalih državljana Srbije. Njihovih bezvrijedni pasoši sada nose žig posebnog tijela Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije. Ostali stanovnici Kosova vjerojatno će se okoristiti novim tretmanom njihovih pasoša, iako proces ne uključuje druge dokumente, poput registracija automobila koje dio zemalja EU još uvijek ne priznaje čineći putovanje u takvim vozilima posebnom avanturom.
Naposljetku, iako je potaknula mnogo entuzijazma, vizna liberalizacija ne popravlja vrlo tmurnu situaciju na Kosovu. Ona ni na koji način ne utječe na situaciju u obrazovanju, ne pomaže povećanju zaposlenosti i ne pruža bolju perspektivu stanovništvu koje ostaje. No proces je također daleko od završenog. S obzirom na sve otvorenije raspoloženje protiv stranaca u mnogim zemljama Zapada, neke su zemlje poput Francuske i Belgije već najavile da bi mogle blokirati proces koji je trebao voditi olakšavanju pristupa šengenskog zoni državljanima Gruzije, Ukrajine i Kosova.
S engleskog preveo Nikola Vukobratović