Tri policajca i šestero prosvjednika ozlijeđeno je u konfrontacijama u gradu Radnevo na jugu Bugarske tijekom demonstracija u kojima je sudjelovalo oko 2.000 ljudi. Protestom se zahtijevalo kažnjavanje trojice romskih mladića koji su se u tom trenutku već nalazili u pritvoru uz mogućnost podizanja optužbe za pokušaj ubojstva, a radi tuče što je izbila dan ranije i u kojoj su njih trojica pretukli 4 neromska mladića. Sukob između mladića nastao je zbog prava na pristup putu u blizini romskog naselja kojeg lokalna vlast smatra ilegalnim i koristi svaku priliku da zaprijeti njegovim rušenjem. Do sukoba s policijom tijekom prosvjeda došlo je nakon što je nekoliko ljudi pokušalo, gađajući policajce kamenjima i bocama, probiti kordon koji je služio zaštiti romskog naselja od prosvjednika.
I u ovom slučaju, kao i u sukobu u mjestu Garmen radi se o romskim građevinama koje na tom mjestu stoje otprilike pola stoljeća i koje vlasti odbijaju legalizirati. Problem birokratske legalnosti romskih naselja nije dijelom opće bugarske strategije legalizacije ili rušenja svih bespravno izgrađenih objekata, pa se tako primjerice pod prijetnjom rušenja ne nalaze i ilegalne građevine u ski-resortima ili ljetovalištima na bugarskoj obali, već je prijetnja rušenja romskih naselja dio sistematičnih rasističkih pogroma nad Romima u Bugarskoj.
Razrađene metode obračuna
A razni sukobi romskog i neromskog stanovništva događaju se već uhodanom metodom, koja suprotno srednjostrujaškim medijskim priopćenjima, ne počinje “odozdo” spontanom pobunom bugarske radničke klase, “po prirodi” sklone rasizmu i nasilju, već organiziranim anti-romskim medijskim izjavama radikalno desničarskih stranaka čiji su predstavnici redovno prisutni na anti-romskim prosvjedima. Organizirane skupine aktivista ovih stranaka poznate su pod nadimkom “рокери”, odnosno “bajkeri”, a naziv su dobili jer se kreću od jednog do drugog mjesta u kojima se dogodi kakav incident vezan za Rome te svojim prisustvom pokušavaju, često uspješno, eskalirati situaciju često i nasiljem. Tako je u prethodnim slučajevima već glasna muzika bila povod dovoljan za zahtjev za rušenjem cijelih romskih sela i raseljavanjem cijelih zajednica.
Da rasistički aktivisti imaju podršku vlasti potvrđuje i intervju kojeg je gradonačelnik Radneva Tenjo Tenev dao medijima u kojem govori da podržava prosvjede te kako je došao kraj toleranciji prema Romima i njihovim tobože “nesankcioniranim” kriminalnim aktivnostima. Gradonačelnik je tom prilikom obećao rušenje “ilegalnih građevina”. Da gradonačelnik misli ozbiljno potvrđuje i IBNA koja piše kako je Tenev već dao provjeriti legalnost romskih kuća nakon čega bi trebalo uslijediti njihovo rušenje.
Zločini koji, za razliku od romskih kriminalnih aktivnosti, ostaju nekažnjeni uglavnom su oni desničarskih prosvjednika protiv Roma. Ne čudi stoga da je romskoj zajednici dojadilo nezaštićeno čekati pomoć represivnih organa države te postupno uzimaju stvar u svoje ruke sve češće se sukobljavajući s etničkim Bugarima s kojima dijele životnu sredinu. Rasistički odnos spram Roma koji je obilježje bugarske desnice širi svoje uporište u narodu uz nemalu pomoć lokalnih političkih i ekonomskih elita koje svojim izjavama u medijima proširuju netočne informacije, poput spomenutih o nekažnjenim romskim kriminalnim aktivnostima, ali i nepostavljajući odgovarajuća protupitanja poput onoga hoće li se uz romske građevine rušiti i bespravno izgrađeni objekti bugarske elite.