Teško da postoji išta izvjesnije u političkim životima malih, perifernih evropskih država od toga da se uvijek iznova pojavljuju političke stranke zasnovane na antikorupcijskoj retorici i moralnom i profesionalnom ugledu svojih čelnika. Pritom se može raditi o autentičnom entuzijazmu političkih naivaca, spašavanju karijera stranačkih otpadnika ili o nešto kompleksnijoj operaciji mijenjanja političke scene. Čini se da je u slučaju najavljene nove kosovske partije posrijedi ovo treće s vjerojatnim računanjem na podršku onih prvih.
Bivši zastupnik opozicijskog Samoopredjeljenja Ilir Deda, liberal s harvardskom diplomom, najavio je osnivanje stranke u idućih par mjeseci. Stranke koja će “proširiti opozicijski front” i pružiti platformu novoj generaciji koja će se boriti za “normalno Kosovo”, radna mjesta, protiv siromaštva i korupcije i za funkcionalnu pravnu državu. Osim Dede, stranci bi ugled i uvjerljivost trebali donijeti još poneki, aferama neopterećeni, političari iz opozicijskih stranaka, ali i poznate javne ličnosti poput renomiranih odvjetnika i sličnih figura koje funkcioniraju kao neophodni politički žetoni u takvim prilikama.
Podršku cijelom projektu daju i politički analitičari kojima se domet političke preskripcije sastoji u veličanju odsustva nepotizma i korupcije. No, od samog moralnog programa stranke puno je važniji kontekst njenog lansiranja. U trenutku u kojem je sve izvjesnije da će se vlast unatoč kontinuiranim prosvjedima ipak održati uslijed raskola opozicije, nova stranka “otpadnika” iz Samoopredjeljenja vjerojatno predstavlja koordinirani pokušaj njihove daljnje diskvalifikacije kroz konstruiranje umjerene i pristojne oporbe. Ugledni pojedinci i stupovi društva ipak su manja prijetnja korupciji i socijalnoj bijedi od suzavaca u parlamentu.