Na treću obljetnicu povijesnog sporazuma “Beograda i Prištine” održao se još jedan maratonski sastanak u Bruxellesu između predstavnika srpskih i kosovskih vlasti. Umjesto međusobnih čestitki na uspješno provedenom procesu normalizacije odnosa između Srbije i njezine bivše pokrajine koja je još prije osam godina i formalno proglasila nezavisnost, obljetnica je prošla u rekapitulaciji svega što je 2013. godine dogovoreno, a nikada nije provedeno. Za srpsku stranu tu je ključno pitanje Zajednice srpskih općina, čije je formiranje tada najavljeno, ali čiji karakter nikada nije sasvim definiran. Za kosovsku stranu, to je pitanje uspostave formalnog suvereniteta na cijelom teritoriju, odnosno ukidanja “paralelnih struktura” na sjeveru zemlje.
Još jednom, pokazalo se kako je tajming pregovora nezgodan za obje strane. Srbiju već ove nedjelje očekuju parlamentarni izbori, pa je vladi izrazito stalo da ne ispadne popustljiva prema Kosovu koje formalno još uvijek smatra svojim teritorijem. Kosovska je vlada s druge strane trenutno angažirana u pokušaju slamanja opozicije i rješavanja dugotrajne krize koja je blokirala njezine institucija, pri čemu je pitanje formiranja ZSO-a igralo ključnu ulogu, pa ni sama nije sklona velikim potezima koji bi je prikazali kao stranu sklonu popuštanju. U takvoj situaciji, pregovori koji su trajali punih 18 sati nisu rezultirali dalekosežnim rješenjima. Njihov mršavi rezultat tek je kosovsko prihvaćanje korištenja osobnih iskaznica koje izdaje Srbija, provođenje parlamentarnih izbora za Skupštinu Srbije na kosovskom teritoriju, te ukidanje zabrane srpskim dužnosnicima da putuju na Kosovo.
Cinično natjecateljsko mirovnjaštvo
Očekivano, s obzirom na skore izbore, srpska je strana dogovor proglasila svojom velikom pobjedom, iako se on ne tiče ključnih pitanja koja su postavile obje strane. Milovan Drecun, predsjednik skupštinskog Odbora za “Kosovo i Metohiju”, te Marko Đurić, direktor Kancelarije za “Kosovo i Metohiju”, su se o pregovorima izrazili korištenjem sportskog rječnika. Tako je riječ o “dobrom rezultatu za naš narod i našu zemlju” pri čemu je “Priština dala mnogo autogolova” koji, kako smatraju predstavnici Srbije, nisu prošli nezapaženo kod europskih dužnosnika koji igraju ulogu sudaca utakmice. Ovaj natjecateljski duh daje malo nade u skori napredak u odnosima dviju zemalja, iako zapravo dobro ilustrira raspoloženje u srbijanskoj vladi, koje uglavnom izražava premijer Aleksandar Vučić, a njegovi suradnici spremno ponavljaju.
U jučerašnjem gostovanju na jednoj privatnoj televiziji, nepovezanim s briselskim pregovorima, Vučić je dao još jedno karakteristično sportsko tumačenje ratova 1990-ih. Odgovarajući na pitanje što misli o Slobodanu Miloševiću, odgovorio je da je bivši predsjednik učinio dvije “greške”: uvukao Srbiju u vojne sukobe i sudjelovao u političkim ubojstvima. “Narod se ne sme tome izlagati, ne sme se ulaziti u sukobe bez cilja i strategije i izađeš poražen […] Gleda se samo semafor i konačan rezultat, a Srbija je izgubila sa 0:3”, objasnio je premijer svoje zamjerke ratovanju. Da je bilo “cilja i strategije” i da se postigao koji gol, makar na Kosovu, Srbija i ne bi imala s kim pregovarati pa bi “utakmica” bila unaprijed dobivena. Ovako je prisiljena tek na povremene kontre i pokoji gol iz ofsajda za koji se nada da suci neće primijetiti.