Prilično neobičan odnos uzroka i posljedica poslužio je kosovskim vlastima da se pohvale s ekonomskim stanjem u zemlji. Premda i dalje stanovništvo živi u uvjetima socijalne postapokalipse – 40% ljudi živi u siromaštvu, njih 15% u ekstremnom siromaštvu, nezaposlenost je oko 35%, dok je među mladima dosegnula gotovo bizarnu brojku od 70% – procjena Međunarodnog monetarnog fonda o 2,4% rasta BDP-a u 2015. predstavlja navodno zalog optimizmu.
Tako su u tandemu pred javnost izašli guverner centralne banke Bedri Hamza i ministar financija Avdullah Hoti kako bi istaknuli rezultate “ekonomskog oporavka” i objasnili njihovu pozadinu. Guverner Hamza je ekonomski rast pripisao trima faktorima: povećanoj kreditnoj aktivnosti banaka, rastu izravnih stranih ulaganja i sve većim iznosima doznaka koje u zemlju šalju Kosovari na radu u inozemstvu. Dok su prva dva uglavnom u funkciji retoričkog ukrasa, treći razlog, koji je istaknuo i MMF, istovremeno je i ključan za minimalno saniranje socijalne katastrofe, ali i precizan indikator njenih razmjera.
Prema izloženim podacima, bilježi se izniman rast doznaka posljednje dvije godine, naprimjer, u 2014. su ukupne doznake iznosile 505 milijuna eura, dok su u 2015. porasle na 566 milijuna. Također, u protekle dvije godine narastao je, ionako konstantno visok, broj emigranata s Kosova, pa se tako procjenjuje da je samo prošle zime iz zemlje otišlo oko 100.000 ljudi, od kojih su mnogi i vraćeni zbog zaoštravanja imigracijske politike uslijed tzv. izbjegličke krize. U tim brojkama se nazire vrlo inovativna, ali i brutalno cinična, ekonomska politika kosovske vlade: nastavimo “poticati” socijalnu bijedu kako bi ljudi emigrirali i počeli slati doznake svojim obiteljima i time osigurali ekonomski rast.