Kineski predsjednik Xi Jinping stigao je jučer u dvodnevni posjet Češkoj Republici. Ovaj susret, koji je obilježila velika pompa, s obje je strane nazvan “historijskim”. Riječ je naime o prvom dolasku tako visoke kineske delegacije u ovu zemlju, uključujući i čehoslovački period kada su odnosi između dvije zemlje povremeno bili i vrlo zaoštreni, s obzirom na konflikte između Kine i Sovjetskog Saveza. U euroatlantskoj euforiji početkom 1990-ih – prvo Čehoslovačka, a onda i nezavisna Češka – nastojala je razvijati odnose s Tajvanom, čija se vlada smatra jedinom “službenom Kinom”, a koji NR Kina smatra odbjeglim dijelom svojeg teritorija. Također, predsjednik Václav Havel, raniji disident, zauzeo je prema Kini znatno agresivniji stav od svojih novih zapadnih saveznika, održavajući bliske odnose s Dalaj Lamom, nasljednim feudalnim poglavarom Tibeta u egzilu.
Odnosi između Kine i Češke u međuvremenu su se znatno popravili, prije svega zbog neizostavne uloge Kine u svjetskoj ekonomiji, a aktualni posjet smatra se kulminacijom ovog zatopljenja. Iako je primarno posljedica snažnijeg angažmana Kine u istočnoj Europi (formaliziranog i tzv. samitima 16+1), Xijev posjet poslužio je aktualnom češkom predsjedniku Milošu Zemanu za političku poruku, naime onu kako je aktualna češka politika više nije toliko “podložna pritiscima EU-a i SAD-a”. Od njegovog dolaska na funkciju predsjednika 2013. godine, Zeman je u središtu brojnih afera koje uključuju pokušaj vanproceduralnog utjecaja na formiranje vlade, ali i brojne verbalne ekscese, poput rasističkih, homofobnih i islamofobnih ispada te povremeni euroskepticizam.
Zamjena sile, a ne promjena modela
Za brojne češke liberale, Zeman predstavlja povratak “istočnog, komunističkog” mentaliteta u češku politiku ili čak (u ekstremnijim varijantama) “Putinovog agenta u Europi” i to unatoč činjenici da je 2014. godine zagovarao NATO-ovu vojnu intervenciju na istoku Ukrajine. U tom smislu, njegov srdačni doček kineskog kolege izazvao je brojne otpore među konzervativnom i liberalnom opozicijom te brojnim akterima “civilnog društva” koji u novoj politici vide vrijeđanje Havelovih principa. Otpor kineskom posjetu izražen je uništavanjem kineskih zastava ceremonijalno postavljenih po Pragu te najavom vlasti šestog praškog okruga da će umjesto kineskih na svom teritoriju postaviti feudalne tibetanske zastave, uz obrazloženje kako postavljanje kineskih zastava “podsjeća na komunistički period”.
U istom odnosu s Kinom u kojem češki predsjednik vidi dokaz povećane samostalnosti zemlje, opozicija vidi ponovno ponižavanje zemlje pred autoritarnom stranom silom, inzistirajući istodobno na snažnijoj predanosti vanjskopolitičkoj agendi Sjedinjenih Država koje Kinu u narednim godinama vide kao glavnog svjetskog rivala. Kineska delegacija je, nasuprot tome, prilikom posjeta uglavnom inzistirala na razgovoru o investicijama svojih privatnih megakompanija, primarno one energetske (CEFC), koja je već kupila nekoliko banaka, pivovara i – nogometni klub Slaviju. Unatoč zaoštrenoj polemici u Češkoj, Zemanov pokušaj uspostave “samostalnosti” preko boljih odnosa s Kinom u tom smislu neodoljivo podsjeća na dosadašnje pokušaje tranzicijskih vlada da tu samostalnost “izbore” ubrzanim privatizacijama i privrženošću vanjskopolitičkoj agendi Zapada.