Da ideja o podjeli zdravstvenih usluga na “standardne” i “nadstandardne” nije izolirana, genijalna ideja hrvatskog ministra zdravstva Darka Nakića, potvrđuje i primjer iz Bugarske. Njegov tamošnji kolega, Peter Moskov, predložio je krajem prošle godine promjene u zakonu o zdravstvenom osiguranju kojima bi se paket usluga podijelio na osnovne i dodatne. Iako je prijedlog prošao u parlamentu, nije bilo sasvim jasno koja je granica između osnovnih i dodatnih usluga. Naime, podjela se vrlo neodređeno zasnivala na bolestima koje su proširene među bugarskim stanovništvom i neodgodivim intervencijama, a sve ostalo bi trebalo spadati pod dodatne usluge koje ne bi pokrivalo javno zdravstveno osiguranje već privatna ili bi se naplaćivale izravno od pacijenata, točnije klijenata.
Neodređenost podjele bila je jedna od ključnih stavki na kojima je bugarski Ustavni sud obrazložio svoju jučerašnju odluku o poništenju izglasanih zakonskih amandmana. Druga stavka, politička važnija, na koju se Ustavni sud pozvao, članak je 52 bugarskog Ustava koji propisuje da se svima građanima bez iznimki mora osigurati medicinska skrb i liječenje. Ili preciznije: socioekonomske razlike ne smiju utjecati na dostupnost zdravstvenih usluga. Žalbu ustavnom sudu su podnijeli zastupnici oporbenih stranaka koji nakon izvršene presude zahtijevaju raspravu i izglasavanje (ne)povjerenja ministru Moskovu u parlamentu.
Nije izvjesna sudbina bugarskog ministra zdravstva, ali je izvjesno da, barem u dogledno vrijeme, bugarski pacijenti s “nadstandardnim” pretenzijama neće putovati u Švicarsku po novi kuk.