Već gotovo tri mjeseca, od kad su kosovski premijer Isa Mustafa i srpski mu kolega Aleksandar Vučić potpisali u Bruxellesu sporazum o Zajednici srpskih općina (ZSO), traje opozicijsko sabotiranje rada kosovskog parlamenta. Opozicija predvođena strankom Vetëvendosje (Samoopredjeljenje), uz potporu manjih stranaka kao što su Alijansa za budućnost Kosova (AAK) i Nisma (Inicijativa za budućnost Kosova) na različite načine, od bacanja suzavca u parlamentu do uličnih prosvjeda, nastoji opstruirati rad parlamenta protiveći se potpisanom sporazumu.
Jučer je došlo do nove eskalacije nakon što je sud odredio da će Donika Kadaj Bujupi, zastupnica u parlamentu iz redova AAK-a, biti zadržana u pritvoru idućih 30 dana do početka suđenja. A sudi joj se upravo za podmetanje suzavca u parlamentu. Zahtijevajući puštanje zastupnice na slobodu članovi opozicijskih partija i simpatizeri odmah su izjutra krenuli sa žestokim prosvjedima koji su rezultirali obračunima s policijom i paljenjem automobila. Nakon kratkog zatišja, prosvjedi su sličnim intenzitetom nastavljeni i u popodnevnim satima. Na kraju dana je zastupnik Vetëvendosjea Rexhep Selimi obznanio kraj prosvjednih aktivnosti za taj dan i najavio njihov nastavak idućih dana.
Osim Bujupi, i za druge opozicijske čelnike, poput bivšeg vođe Vetëvendosjea Albina Kurtija, na snazi je zahtjev za uhićenjem, no on jučer nije bio pronađen u svom stanu. Naime, bio je na prosvjedu. U svom protivljenju sporazumu opozicijske stranke ističu da bi uspostava ZSO-a zapravo bila “bosnizacija” Kosova, odnosno uspostava ekvivalenta Republici Srpskoj, dok vlast tvrdi da se upravo ovakvim sporazumom de facto postiglo srpsko priznanje Kosova. Puno važnije od paralize funkcioniranja parlamenta, ovim se prijeporima dodatno paralizira i cementira okvir političkih procesa na Kosovu. Inzistiranjem na etničkom ključu kao glavnom problemu kosovskog društva, “ispod radara” prolaze strukturni problemi koje dijele obje etničke skupine. Vetëvendosje kao stranka nastala iz studentskog pokreta, zasnovana na pitanjima korupcije, privatizacije i socijalne deprivacije, u priličnoj je mjeri ta pitanja napustila, ili ih reartikulirala prilagođavajući ih prisutnom antisrpskom sentimentu.